Što je pokazalo istraživanje "Ratne devedesete iz perspektive mladih u Hrvatskoj" koje ste proveli u ime Inicijative mladih za ljudska prava?
GVOZDANOVIĆ: Prvi zaključak je da mladi načelno podržavaju proces suočavanja s prošlošću u smislu izražavanja potrebe za kažnjavanjem svih ratnih zločina neovisno o nacionalnoj pripadnosti žrtava i počinitelja što je ohrabrujuće iz perspektive izgradnje trajnog mira. Drugi zaključak je da su stavovi mladih o ratnim devedesetima značajnim dijelom odraz službenog narativa kojim su prešućene žrtve koji nisu hrvatske nacionalne pripadnosti kao i ratni zločini počinjeni od hrvatskih vojnih snaga. Mladima nedostaje znanja i informacija o događajima i osobama čija djelovanja se ne uklapaju u nacionalističku matricu kojom je glorificiran rat. Tako većina ispitanika nije sigurna u činjenicu da je Republika Hrvatska bila umiješana u rat u Bosni i Hercegovini, mnogi nisu čuli za ratne zločine nad nehrvatima, a većina nije čula za Josipa Reihl-Kira ni Milana Levara.
Čak 85 posto mladih podržava kažnjavanje ratnih zločina, ali 55 posto njih bi zakonom zabranilo ćirilicu u Vukovaru?
GVOZDANOVIĆ: Iz perspektive procesa suočavanja s prošlošću kažnjavanje ratnih zločina neovisno o nacionalnom predznaku počinitelja je nužno pa je i podrška javnosti, pogotovo mladih ljudi, takvim nastojanjima poželjna. Taj podatak govori o podršci da se sudski procesuiraju osumnjičenici svih zaraćenih stana. To je svakako jedna od pretpostavki za izgradnju trajnog mira, ali i demokratskog društva. Oboje podrazumijeva i kontinuirani rad na uvažavanju kulturnog identiteta Drugih koji žive u postkonfliktnom području, ali i izvan njega. Stoga, antagonizam koji izražava većina ispitanika prema upotrebi ćirilice zapravo govori o zapuštenosti društvenih procesa nužnih za razvoj demokracije.
Stavovi mladih najviše se razlikuju s obzirom na braniteljski status članova obitelji i na to jesu li žrtve rata?
GVOZDANOVIĆ: Posljedice ratnih događanja i trauma generacijski se prenose na različite načine i u različitom intenzitetu. U tom smislu, obiteljska iskustva tijekom rata u određenoj mjeri utječu na formiranje identiteta mlade osobe. Upravo iz tog razloga, a opet u cilju izgradnje uključivog demokratskog društva i trajnog mira za buduće generacije koje dolaze, izrazito je važno da u javnom prostoru budu zastupljene perspektive svih žrtava rata.
U kojoj su mjeri mladi uopće upoznati s ratnim zločinima počinjenim devedesetih godina?
GVOZDANOVIĆ: O ratnim zločinima pripadnika srpskih vojnih snaga nad Hrvatima 50 posto ispitanika smatra da dosta zna dok o ratnim zločinima pripadnika hrvatskih vojnih snaga nad Srbima u Hrvatskoj i nad Bošnjacima u BiH dosta zna 18 posto odnosno 9 posto ispitanika. Postoji značajna diskrepanciju u znanju o ratnim zločinima ovisno o nacionalnom predznaku počinitelja i žrtava, što i sami ispitanici prepoznaju. Tome treba pridodati i podatak da nezanemarivih 20 posto ispitanika čine oni koji nisu sigurni da su se ratni zločini nad Srbima uopće dogodili i oni koji smatraju da takvi zločini nisu počinjeni tijekom i nakon rata u Hrvatskoj. Općenito, značajnom dijelu mladih nedostaju ona znanja o ratnim devedesetima koja nisu dio jednodimenzionalne nacionalističke šablone prikaza tog razdoblja, a koja su ključna za suočavanje s prošlošću i uspostavu trajnog mira.
Izvor: portalnovosti.com
Foto: privatna arhiva
