- Paracetamol je jedan od rijetkih lijekova za koje je danas dozvoljeno da ga trudnice uzimaju u slučaju bolova i temperature.
Paracetamol, Tylenol ili, kako je njegove nekomercijalno ime,
acetaminofen kao uzrok poremećaja iz autističnog spektra (ASD)? Nova
vještica je pronađena i sadašnja američka administracija, na čelu sa
Trumpom, ministrom zdravstva Robertom F. Kennedyjem
Jr (RFK u nastavku članka, povezan sa širenjem dezinformacija o
vakcinama), šefom Nacionalnog instituta za zdravlje – NIH, Jayom
Bhattacharyom (povezan sa izradom skandalozne Great Barrington
Declaration) te Mehmedom Ozom (povezan sa pseudonaučnim, šarlatanskim i
dezinformatorskim djelovanjem), direktorom Centara za Medicare i
Medicaid Service (CMS) u stilu pravih showmenova (ili conmen) su prvo
napravili čudnu najavu (i to na komemoraciji Charlieu Kirku, valjda da
razviju temu) a onda i objavili senzacionalne vijesti – otkrili su uzrok
poremećaja iz autističnog spektra, kao i to da su pronašli lijek.
Nakon ove rečenice, koja je duža od bilo koje Andrićeve – u ovom
tekstu se bavim samo pitanjem potencijalne veze između
paracetamola/acetaminofena i autizma, te jačinom dokaza u nekoliko
bitnih studija. Poseban tekst će biti posvećen folnoj kiselini,
folinskoj kiselini i folatu u terapiji autizma jer je Bijela kuća
iznijela i neosnovanu tvrdnju da je leukovorin (folinska
kiselina kao oblik vitamina B9) lijek i prevencija za autizam, a još
jedan tekst posvećen politici, demokratiji, dezinformacijama iz Bijele
kuće i pseudonauci te utjecaju loše nauke i dezinformacija iz oblasti
nauke na demokratiju.
Također, na kraju ovog teksta nalazi se i niz linkova na druge
tekstove koji su u septembru 2025. izašli na temu paracetamola i ASD.
Molim da bacite oko na njih.
„Najbolja laž je ona koja je 90% istina“, kaže Beth Dutton u seriji Yellowstone i to je upravo metoda kojem se Bijela kuća sada poslužila i isti je playbook kao za dezinformaciju da je MMR vakcina povezana sa ASD.
U ovom slučaju istina je da su postojale studije i pregledi koji su
ustanovili asocijaciju između uzimanja paracetamola/acetaminofena u
trudnoći s povećanim rizikom razvoja ASD kod djece, ali i ADHD te
poremećaja razvoja neurološkog sistema. Ali postoje i druge studije na
velikom broju učesnika koje su pokazale kako nema asocijacije, odnosno
da su asocijacije efekat confounding faktora. Confounding faktori su
faktori u istraživanju koji zbunjuju i navode na pogrešan zaključak.
Primjer jednog takvog je da djeca koja imaju više starije braće i
sestara imaju veći rizik da će imati Down sindrom, ali nije pitanje broj
braće i sestara nego to što s tim faktorom raste i starost majke, a to
je pravi faktor rizika.
Zbog svega ovoga, danas toliko majki djece sa ASD imaju grižnju
savjesti da su one izazvale autizam djeteta uzevši par puta paracetamol.
Vlada je rekla ljudima da su sami krivi za ASD svoje djece. Vlade jedne
napredne ili nekoć napredne države. Uperili su prstom u roditelje i
rekli da su našli krivca. Naravno, usput su se osvrnuli i na to da su i
vakcine jedan od uzroka, nipošto da nova objava o paracemolu zasjeni
višegodišnju kampanju protiv MMR/MRP vakcine protiv morbila, rubeole i
zaušnjaka, tako da vakcine i dalje ostaju kao žrtveno janje.
Žena bi trebala da podnosi trudnoću u mukama i stisne zube ako ima
temperaturu. Inače, paracetamol nije lijek koji uzimate kontinuirano,
radi se o malim količinama i jedan je od rijetkih koji je dozvoljen u
trudnoći.
No, nauka je već davno pokazala kako postoji nekoliko faktora za koje
postoje prilično visoki dokazi da povećavaju rizik od ASD – starost
roditelja, genetički faktori te – nećete vjerovati – infekcije u
trudnoći, pogotovo ako je temperatura bila 39° C i viša. A upravo
je to ono što preveniramo paracetamolom. Ove temperature su povezane i
sa većim rizikom defekata nervne cijevi, urođenim srčanim manama i preranim porođajima, niskom tjelesnom težinom na porodu, kao i mrtvorođenosti.
Pregled studija: studije koje opovrgavaju vezu između uzimanja paracetamola u trudnoći i rizika od ASD
Švedska studija
iz 2024.(1) na 2 489 721 djece je u početku pronašla male povezanosti
(5–7% povećana vjerovatnoća), ali su one potpuno nestale kada su
upoređivana braća i sestre. U analizi među braćom i sestrama nije uočen
efekat doze – djeca izložena visokim dozama imala su iste stope autizma
kao i ona koja nisu bila izložena. Da postoji stvarna povezanost između
paracetamola i autizma, očekivalo bi se da vjerovatnoća pojave autizma
raste s većim nivoima izloženosti paracetamolu.
Autori su usporedili braću i sestre iz istih porodica, gdje je jedna
trudnoća uključivala paracetamol, a druga nije, pa su genetika i
porodični okoliš bili isti. Kada su tako gledali podatke, nisu našli
povećan rizik za autizam, ADHD niti intelektualne teškoće, što pokazuje
da paracetamol sam po sebi vjerovatno nije uzrok.
Podaci o izloženosti (uzimanje
acetaminofena) su djelomično samoprijavljeni (u anamnezi u antenatalnim
posjetama) i ne sadrže detalje o trajanju, dozi ili tačnom vremenu
uzimanja, što može dovesti do pogreške u mjerenju. Neke indikacije za
uzimanje (npr. bol, malaksalost, infekcija) koje nisu dokumentirane u
medicinskim registrima nisu mogle biti kontrolirane. Sve ovo predstavlja
određene nedostatke ove studije koje je teško izbjeći.
Međutim, velika prednost ove studije je veliki uzorak i sibling control čime se kontroliraju porodične/genetičke i okolišne konfundirajuće faktore koje dijele braća/sestre.
Pregledni rad iz februara 2025. na 56 studija objavljen u Obstretics and Gynecology
(5), zaključuje kako nije potrebno mijenjati kliničke preporuke za
korištenje paracetamola u trudnoći. Ovaj pregle pokazuje sljedeće:
-
Većina studija koje su izvještavale o
povezanosti između upotrebe acetaminofena u trudnoći i rizika od ADHD-a
ili autizma kod djece ima značajne metodološke nedostatke, uključujući selekcijsku pristranost, varijabilnost u kontrolisanju faktora rizika i neizmjerene porodične faktore. -
Kada se kontroliše porodična konfuzija
(npr. kroz analizu među braćom i sestrama), uočene povezanosti značajno
slabe. To sugerira da su prethodna zapažanja mogla biti povećana uticajem genetike i zajedničkog okruženja. -
Prema trenutnim dokazima, izloženost acetaminofenu u materici vjerovatno ne povećava klinički značajan rizik od ADHD-a ili ASD kod djece.
-
Trenutni nivo dokaza ne opravdava promjene u kliničkim smjernicama za liječenje groznice ili bolova u trudnoći.
-
Potrebna su perspektivna istraživanja koja će uzeti u obzir porodične i psihosocijalne faktore povezane i s majčinskom upotrebom acetaminofena i neurorazvojem djece.
Studije koje bude sumnju na povezanost uzimanja paracetamola u trudnoći i rizika za ASD
Glavna tačka na kojoj administracija zasniva svoje tvrdnje izgleda da
je sistematski pregled 46 studija o upotrebi paracetamola tokom
trudnoće i neurološkom razvoju djece. Ovaj pregled, objavljen u časopisuEnvironmental Health u
avgustu 2025. (2), obuhvatio je istraživanja sa vrlo različitim
metodama, populacijama i načinima mjerenja izloženosti i ishoda — što je
onemogućilo provođenje kvalitetne meta-analize u kojoj bi se podaci
mogli smisleno objediniti. Zbog broja studija, čini se da je ovaj
pregled dobar, ali su metodologije različite i neusporedive. Sami autori
pregleda naveli su da „ne mogu dati odgovor na pitanje uzročnosti“.
Na kraju ovog rada autori pišu kako je njihova evaluacija konzistentna
sa asocijacijom između acetaminofena i povećanog rizika od razvoja
poremećaja u razvoju nervnog sistema.
U analizu je od uključenih 46 studija njih 27 našlo značajne
povezanosti s neurološkim poremećajima, 9 nije pokazalo nikakvu vezu, a 4
su čak ukazivale na zaštitni efekat. Studije višeg kvaliteta češće su
prijavljivale pozitivne povezanosti, pa većina nalaza upućuje na vezu
prenatalne upotrebe paracetamola s ADHD-om, ASD-om ili drugim NDD-ima,
uz procjenu pristrasnosti i jačine dokaza.
Nameće
se još jedno pitanje – da li je samo uzimanje
paracetamola/acetaminofena confounding faktor – odnosno da li je to
zamaskiralo činjenicu da su žene imale temperaturu koja je već utvrđeni
faktor rizika?
U meta-analizi objavljenoj u European Journal of Epidemiology 2021. (3) korišteni su podaci iz šest evropskih kohorti,
ukupno ~ 73.881 par majka-dijete, sa podacima o prenatalnoj (tokom
trudnoće) i postnatalnoj (prvih 18 mjeseci) izloženosti acetaminofenu, i
mjerenjima simptoma autizma (ASC) i ADHD u djetinjstvu. Autori stoga
zaključuju da su njihovi podaci u skladu s tim da postoji pozitivna
asocijacija između prenatalne izloženosti acetaminofenu i rizika od
simptoma ASC i ADHD, ali da to ne dokazuje uzročnost — dakle, ne može se
tvrditi da acetaminofen uzrokuje autizam ili ADHD bez sumnje. Veza koju
su otkrili je statistički značajna, ali nije nužno dokaz uzročnosti.
Ovdje postoje nekoliko stvari koje bi mogle biti potencijalni confounding faktori:
-
Konfuzija po indikaciji (confounding by indication)
To
znači: razlog zbog kojeg je majka koristila acetaminofen (npr.
groznica, infekcija, bolovi) može sam po sebi biti povezan sa rizikom
(ili procesima) koji vode do neuro-razvojnih poremećaja.
Autori
su pokušali kontrolisati neke od ovih indikacija — uključili su kao
kovarijate: majčina groznica i infekcije tokom trudnoće, hronična
oboljenja majke, stanje djeteta (prehlade, respiratorne infekcije) u
prvih 18 mjeseci života, i druge osobine majke i djeteta
Ipak, autori otvoreno priznaju da konfuzija po indikaciji ne može biti u potpunosti isključena (tj. možda još uvijek postoji rezidualna (preostala) konfuzija). -
Diferencijalno mjerenje izloženosti i iskrivljenja (measurement error / misclassification)
-
Doza i frekvencija upotrebe acetaminofena nisu bili harmonizirani među kohortama, pa su mogle postojati razlike u načinu kako je izloženost mjerena.
-
Informacije o upotrebi lijekova su prikupljane putem upitnika/intervjua, što može dovesti do pogreške u sjećanju (recall bias) ili nesigurnosti u tome kada i koliko je lijek korišten.
-
-
Residualna konfuzija socijalno-ekonomskim faktorima i stilom života (socioeconomic / lifestyle residual confounding)
Iako
su oni kontrolirali mnoge faktore (obrazovanje, dob, pušenje, mentalno
zdravlje majke, paritet, BMI, konzumacija alkohola, itd.), autori navode
da se ne može u potpunosti isključiti preostala konfuzija zbog
socijalnog statusa, razlika u pristupu zdravstvenim uslugama, nepoznatih
čimbenika okoliša i sl. -
Izborni bias (loss to follow-up / selekcija)
Neki
od uzoraka imali su značajan gubitak sudionika tokom praćenja. Ako su
oni koji su odustajali imali drugačije karakteristike (i izloženost i
ishod) od onih koji su ostali, to može iskriviti rezultate.
Međutim,
autori napominju da u najvećoj kohorti (DNBC) gubitak je bio relativno
mali (< 2 %) za slučajeve kliničkih dijagnoza, što daje dodatnu
pouzdanost tim rezultatima. -
Heterogenost između kohorti / instrumenti za mjerenje ishoda
-
Razine simptoma i prevalencija se razlikuju među kohortama (npr. 0,9 % do 12,9 % za ASC)
-
Upotrijebljeni su različiti
instrumenti (različiti upitnici, skale) u različitim kohortama, pa su
morali primijeniti „cut-off” pragove specifične za instrument — to može
dodati nesigurnost ili heterogenost mjerenja ishoda. -
Heterogenost (razlike između učinaka u različitim kohortama) bila je mjestimice srednja do umjerena.
-
-
Nedostatak podatka o dozi i trajanju (doza-odgovor / vremenski efekt)
Studija nije mogla adekvatno ispitati efekt „veće doze / duže izloženosti” jer ti podaci nisu bili usklađeni među kohortama.
Ako
postoji efekt samo kod vrlo visokih doza, ali ne kod slabih doza, to
može slabiti interpretaciju. Jer zapravo se paracetamol ne daje u
velikim dozama niti dugoročno, nego samo po indikaciji, koja je obično
kratkoročna. -
Kauzalnost vs. korelacija (vremenski slijed je ispunjen faktor, ali to ne dokazuje uzročnost)
Prednost ove studije je da je izloženost (u trudnoći) prije ishoda (simptomi u djetinjstvu), što je po kriterijima uzročnosti jedna važna komponenta.
Međutim,
samo zato što izloženost prethodi ishodu, ne znači da je uzrok — mogla
bi postojati treća varijabla (confounder) koja utječe i na izloženost i
na ishod.
Rezultati ove studije pokazuju asocijaciju ali još ne i
uzročno-posljedičnu vezu. Vrlo je moguće da je sama temperatura zbog
koje su majke morale uzimati acetaminofen/paracetamol zapravo značajniji
uzrok povećanja rizika. Čak su i tople kupke i saune u trudnoći
asocirane sa poremećajima razvoja nervnog sistema kod djece (video od dr
Mike niže u linkovima).
Kohortna studija iz 2019. objavljena u JAMA Psychiatry
(4), pokazala je zanimljivo povećanje rizika za ASD za 3.6% kod djece
sa najvišim razinama metabolita acetaminofena u krvi pupkovine. Studija
je prospektivna kohorta iz Boston Birth Cohort: analizirano je 996 majka-novorođenče parova
koji su imali dovoljno uzoraka pupčanog venskog (cord) plazma za
mjerenje metabolita paracetamola i praćeni su do djetinjstva. Autori su
mjerili tri metabolita paracetamola u uzorcima pupčane plazme uzetim pri
rođenju (direktan biomarker fetalne izloženosti). Ishodi su dijagnoze
od strane ljekara ADHD i ASD u medicinskim zapisima. Ovdje autori sami
zaključuju da je potrebno više istraživanja o ovome, ali istina je da je
pronađena snažna opservacijska veza (i korišteni su biomarkeri a ne
samo self-report) koja nije i dokazana uzročno-posljedična veza.
Tylenol na sudu?
2023. stotine tužbi spojeno je u višedistrictno suđenje (MDL) vezano
za acetaminofen i rizik od ASD/ADHD. Roditelji su tvrdili da je uzimanje
Tylenola tokom trudnoće izazvalo autizam ili ADHD kod njihove djece, te
su tužili proizvođača i prodavca zbog nedostatka upozorenja. U tužbi su
koristili „stručne svjedoke” kako bi dokazali moguću
uzročnu vezu između upotrebe Tylenola u trudnoći i autizma. Ovi
vještaci, poput Andree Baccarilleja su probirali dokaze tako se zaključi
kako postoji veza. Ignorisali su confounding faktore.
Prema tekstu dr Andree Love,
federalna sutkinja Denise Cote odbacila je njegovo i svjedočenje još
četvoro stručnjaka jer nisu ispunili Daubert standard, koji provjerava
je li metoda naučno valjana i primjenjiva, a ne samo zasnovana na
autoritetu za potkrepljivanje neosnovanih tvrdnji.
Kako piše NYT, Baccarelli je je primio $150 000 da svjedoči na štetu Tylenola – acetaminofena.
Jačina dokaza
Na obje strane argumenta nalaze se studije, ali koje sve imaju
određene dobre strane i mane, kao uostalom i sve studije, i nemoguće je
napraviti studiju koja anulira sve pristranosti i mane. Studije su ili
meta ili na prilično velikom broju osoba, tako da ne možemo reći da je
taj faktor loše urađen.
Studija na skoro 2.5 miliona osoba zahvaljujući sibling analizi anulira problem genetičkih i okolišnih faktora, ali studija sa biomarkerima pupkovine anulira problem self-reporta.
Ono što znamo jeste to da su najjači faktori za razvoj autizma genetički (porodična anamneza, pojava nekih mutacija u spolnim ćelijama de novo),
zatim starosna dob oba roditelja (sa starošću se pojačava rizik, stoga
se savjetuje da se ipak odlučujemo na djecu ranije), zatim, infekcije praćene visokom temperaturom u trudnoći kao i hronične bolesti u prvih 18 mjeseci djetinjstva.
Ipak, uvijek je lakše tražiti vanjski uzrok ovakvih stanja, poput
vakcina ili nekih lijekova kao što je paracetamol. Naravno, nipošto ne
negiram da su neki lijekovi u istoriji bili uzrok deformiteta i
poremećaja, poput talidomida koji je prepisivan trudnicama, ali treba razumjeti kako je jako teško utvrditi uzročno posljedičnu vezu.
Pri tome, ostaje problem kako skidati temperaturu trudnici ako ne
smije uzeti paracetamol, a morate skidati temperaturu zbog zaštite ploda
jer je upravo to visok faktor rizika za ASD. Ostaje samo držanje
trudnica u karantenu, kao da su bolesnice i bez veze sa vanjskim
svijetom kako bi izbjegle infekciju jer nažalost, nemamo ni vakcine
protiv svih infektivnih bolesti koje mogu izazvati temperaturu.
Ovdje konačnog zaključka još nema samo imamo vaganje dokaza za jednu
ili drugu stranu. Za roditelje, a nema roditelja koji iskreno ne želi da
ima zdravo i sretno dijete, ovo su jako teške odluke. Za ljekare i
farmaceute isto tako. Nadajmo se da će ove izjave i zaključci iz Bijele
kuće potaknuti velika i ozbiljna istraživanja veze ili odsustva veze te
da ćemo uskoro znati na koju stranu idu dokazi. Za sada sam lično
mišljenja da je infekcija i temperatura u trudnoći veći rizik, kao i to
da je upotreba paracetamola samo po indikaciji i kratka. Trudnice imaju
malo izbora za smanjenje bola i temperature jer ibuprofen (Brufen,
Advil) se ne preporučuje uzimati u trudnoći. Ukoliko prevaga ode na
stranu paracetamola, zastupaću to mišljenje. No zaista roditeljima ovo
ništa ne znači – njima trebaju odgovori sada.
konkluzivni, potrebno dalje istraživati, ali Bijela kuća je zarad spina i
prikupljanja političkih bodova za Trumpovu administraciju digla paniku,
pobjedonosno izjavila da znaju uzroke nastanka autizma.
iako čak i studije koje su našle korelaciju pokazuju kako nema uzvrđene
veze kod davanja postanatalno.
Šta kažu eksperti?
„Ne
postoji definitivni dokaz da upotreba paracetamola kod majki uzrokuje
autizam, a kada se uoče bilo kakve povezanosti, one su vrlo, vrlo male,“ kaže za Nature James
Cusack, izvršni direktor Autistice, britanske humanitarne organizacije
za istraživanje i zagovaranje prava osoba s autizmom u Londonu, koji je i
sam autističan. „U srcu svega ovoga je pokušaj ljudi da pronađu jednostavne odgovore na složene probleme.“
„Povezanost je najvjerovatnije bila posljedica genetike,“ kaže Brian Lee, profesor epidemiologije na Drexel University za Time.
Istraživanja sugerišu da osobe s autizmom češće pate od stanja koja
izazivaju bol, poput glavobolja i migrena, te stoga mogu češće koristiti
lijekove protiv bolova. Trudnice s višim genetičkim rizikom za autizam
stoga mogu češće uzimati acetaminofen, dodaje Lee.
Upitan za pregled od 46 studija iz Environmental Health, objavljen u avgustu, koji je uključivao i njegovu JAMA studiju, Brian Lee kaže da su njegovi zaključci bili pogrešni jer se temeljio pretežno na problematičnim studijama. „Smeće unutra, smeće vani,“ kaže on.
Američko psihijatrijsko udruženje (APA) dalo je izjavu nakon izjave Bijele kuće u kojem piše:
„Vakcine ne uzrokuju autizam. Tvrdnje o takvoj povezanosti više
su puta opovrgnute u recenziranim studijama. Autizam je složen poremećaj
i netočno je implicirati da je nekoliko studija utvrdilo uzročnost.
Snažna baza dokaza pokazuje da je acetaminofen, kada se uzima prema
uputama, siguran za upotrebu tijekom trudnoće. Sve odluke o tijeku
liječenja trebaju donijeti pacijent i njegov ljekar.“
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je također izdala izjavu:
„Tokom proteklog desetljeća provedena su opsežna istraživanja,
uključujući studije velikih razmjera, koja su ispitivala veze između
upotrebe acetaminofena tijekom trudnoće i autizma. Trenutno nije
utvrđena dosljedna povezanost.”
Izjava Autism Science foundation: „Na
osnovu postojećih podataka, nema dovoljno dokaza da bi se podržala
povezanost između Tylenola i autizma. Ipak, kao i kod svakog lijeka koji
se uzima tokom trudnoće, potrebno je biti oprezan i pridržavati se
savjeta pouzdanog ljekara.”
Dr Miloš Babić, molekularni biolog i naučni komunikator, za Nauka govori kaže sljedeće: „U
dvije najveće i najbolje studije nema nikakve povezanosti. Ukupno, sve
studije koje nalaze vezu i ove koje ne nalaze se mogu skupiti na gomilu,
sa zaključkom da veze skoro sigurno nema; ako neki efekat postoji, on
je izrazito redak i mali. S druge strane, visoka nekontrolisana
temperatura tokom trudnoće je značajno povezana sa raznim komplikacijama
(uključujući tu i smrt ploda); a ima i masa drugih situacija u kojima
je acetaminofen ključno važan. Ne uzimati acetaminofen i pokušati da se
neka infekcija ili značajan bol izgura bez njega je daleko veći rizik za
dijete“.
Izvor: naukagovori.ba
