Juče nam je Predsjednik poručio da se obratimo institucijama Republike Srpske ako nam je frka.
Juče je bio sunčan i stabilan dan u Pjongjangu za razliku od sumračnog susjednog Teherana.
Juče ćemo se obratiti institucijama Republike Srpske, sutra su nam izašle u susret.
Kad mi inspekcija dođe u frizerski salon i nađe dlaku, ja njima sto maraka na ruke. Mlad je momak, tek počeo raditi, dobro njemu, dobro i meni. Inspektorat Republike Srpske ne traži dlake, traži pare na sunce. Meni je to kul.
Isto volim Inspektorat jer da Vam kažem, ne volim kad me poslodavac ne prijavi. Spremim torbak i direktno odem inspekciji za rad, znam ja da će se oni boriti za mene, neće ih neki brko iz Teslića kupiti za pet stoji. Halo, država je to! Mišićka se ljutne ako se njoj ne obratim prvo.
I da Vam kažem, razboliti se u Republici Srpskoj nije loša stvar! Recept ovaj, nalaz onaj, nakupi se toga, malo podmažem doktora i nema šta, skoro pa za džabe se izliječih. A ne razboljevamo se mi često, ovo je zdrav entitet.
Mladi neće da rade a Biro zove svaki dan. Njih deset starijih i iskusnijih stručnjaka za ljudske resurse po vascjeli dan kopaju za poslovima, zivkaju me po 1000 puta, aj radi ovo, aj radi ono, možeš ti to, pomoći ćemo ti…a ljudi moji, pa ne možeš ovdje ostati živ od posla!
I stavimo ruku na srce, ovdje si zaštićen. Štiti nas policija, štite nas sudovi, štite nas agencije. Najviše se osjećam sigurnim pred Specijalnim Tužilaštvom Republike Srpske. Oh, wait…
Zato ne razumijem zašto se Predsjednik prepao. Nije SDS neki neprijatelj.
Dug je neprijatelj.
