Možda Milica Marković ZAISTA MISLI ONO ŠTO JE REKLA, dakle da narod ima još rupa na kaišu. Ako tako misli i ostali dio njene stranke, svaka čast! Najebali smo svi skupa.
To je ona Milica za koju sam ja nekada izgovorila komplimente, koje danas ne bih ponovila. Ja ne negiram da je Aleksandra P. t a d a, a i s a d a, bila distancirana on one borbene kakvu sam je upoznala, jer se vremena mijenjaju, pa danas na našoj političkoj sceni više ni brat brata ne pozna, niti zna u kojoj će ga (brata ili sestru) stranci s u t r a zateći, pa tu nemam šta dodati.
Da pređemo na Milicu, našu damu sa PRADOM, mada ja o tome nemam lična saznanja. Ako je to tačno, a vjerovatno jeste, jer pare su zajebane, ne daju mira, meni sada ona, dok NAS poziva da se žrtvujemo, zaista zvuči kao Marija Antoaneta, što reče N.Vukanović osim što Antoaneta nije završila na vješalima, nego na giljotini zajedno s mužem kraljem Naravno svaka aluzija na njen kraj je apsolutno isključena – osim ono sa kolačima, ali ono što nije isključeno – jeste činjenica da Markovićka (kao uostalom svi oni veoma obogaćeni od politike, a godinama na političkoj sceni) pojma nemaju kako im narod stvarno živi. Vjerovatno, grabeći sve što se zgrabiti da – oni pojma nemaju da postoji scena koju sam ja nedavno lično doživjela u jednom marketu. Gospođa, vrlo pristojno obučena (dakle nije sišla „s brda„ što bi se reklo u gradu Banjaluci, nego iz centra ovoga divnog grada) kupuje 8 deka narezane šunke. Da, tačno toliko! Ima i gore – neki šunku ne kupuju nikako, jer ne mogu. Kupuju piletinu i još po nešto ako preostane od plaćanja kredita, dugova i drugih obaveza.
Nije mi namjera da gore pomenutu gospođu vrijeđam, Bože sačuvaj, nego želim da je podsjetim kako se potpuno odvojila od realnosti života sjedeći godinama u zastupničkim klupama , daleko od onih koji danas, samo koji dan do praznika, bez plate koju su potrošili i penzije koja je i onako nikakva – pokušavaju da smisle kako će praznike obilježiti tj. da li će moći kupiti ono što bi svaki čovjek trebalo da ima na stolu – bar za dan kada bi trebalo da smo pred Bogom SVI isti. Ili smo odavno zaboravili da niko od nas nije vječan, te da će jednako otići Bogu na istinu i oni, koji su bogatstvo zgrnuli sa grbače sirotinje i na krvi poginulih boraca, bolesnih i očajnih, zaboravljenih ljudi, koji skupljaju novac da bi kupili lijek (o lijekovima se tek spremam da pišem), ljudi u potrebi i neimaštini – sve se sami sebi zaklinjući kako su dobročinitelji, patriote i čuvari Republike Srpske.
Republika Srpska nema alternativu, što bi rekao jedan naš stari, za sva vremena dobri i provjereni akademik – enciklopedista. I nema. Ali, alternativa za loše stanje mora da postoji. Bar je uvijek postojala. Jedino se postavlja pitanje šta će biti sa onima koji misle drugačije. Studenti ne spadaju u ovu kategoriju !
Neće, valjda, o onima koji ne saginju glavu odlučivati Milica Marković i njeni, sa sve PRADOM, VERSAĆEOM, ARMANIJEM u rukama, na nogama …
Ako tako bude, mi smo krivi a ne Milica.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.
