E sada se vi pitate šta znači ovaj glupi naslov, ali evo objašnjenja.
Predsjednik Unije poslodavaca Srpske Zoran Škrebić procjenjuje da će u narednih 10 godina u Republici Srpskoj nedostajati 40 000 radnika, a u cijeloj Bosni i Hercegovini oko 100 000 radnika. Potom dodaje da “države iz kojih dolaze radnici su uglavnom države sa nižim standardom od Republike Srpske i BiH, to su uglavnom Indija, Bangladeš i Nepal, a kako će se to kretati u budućnosti to ćemo još da vidimo”.
To vam znači da ćemo u narednih 10 godina imati čitav jedan Teslić stranaca u Republici Srpskoj ili jednu Zenicu u Bosni i Hercegovini.
Naravno, ovo nije tekst protiv migranata, naprotiv, ovo je tekst protiv domaćeg nacionalizma i lopovluka, koji je našu djecu otjerao iz države. Ovo je tekst protiv roditelja koji su ćutali na sve nepravde i svojom ćutnjom otjerali sopstvenu djecu u inostranstvo.
Biće Ostalih u Bosni i Hercegovini mašala, toliko da će konstitutivni da popizde.
I ne samo da će ostalih biti mnogo, nego će oni biti u naponu snage, dok će konstitutivni biti sve stariji i stariji. Kad malo bolje razmislim, Ostali će nam obezbjeđivati penziju, dok će djeca slati novac iz inostranstva.
Naravno, implikacije na naše društvo će biti vrlo zanimljive i hajde da razmotrimo neke.
Kada imaš 100 000 stranaca koji rade za dobrobit našeg društva onda im moraš obezbijediti sva prava i slobode koje važe i za nas, recimo slobodu vjeroispovijesti, a to znači da ćemo veoma brzo u Religijskom vijeću imati i predstavnika budista i hindusa, a zašto ne i Sika.
Osim toga ti ljudi se negdje moraju moliti Bogu ili Bogovima, pa tako očekujem da po našoj divnoj državi krenu nicati hinduistički i budistički hramovi.
Blizina tih svetilišta i njihovih sveštenika znači i veća dostupnost našim građanima tih religija, a samim tim i veću mogućnost da napuste hrišćanstvo i islam. To znači da neće više biti sekti, već prihvatanje drugog i drugačijeg, koji nam zarađuje penzije.
Osim vjerskog bogatstva i tolerancije, tu je i ljubav koja ne poznaje granice.
Moraćemo se navići da će nam se neko iz familije zaljubiti u Indijku, Nepalca ili Bangladešanca i ne samo zaljubiti već i poželjeti da mu bude muž ili žena, a onda dolaze i djeca kao kruna te ljubavi.
E to će biti urnebesno zanimljivo.
Zamislite da vam se unuka, onako crnoputa i crnokosa, zove zove Giva, Eša ili Maduri, a unuk Dipak, Ramakrišna ili Sidarta, a tek preziva Krišna, Sing ili Gandi?
O tastu i tašti, svekrvi i svekru ne smijem ni da razmišljam.
Naravno, radnici moraju i da jedu, a to znači da će nam se riža smučiti, pogotovo ako se krava proglasi za svetu životinju, a to će sigurno biti jedan od zahtjeva naših komšija Ostalih.
Sad dolazimo do politike i partija.
Velika mogućnost je da Bangladešanci, kao muslimani, postanu članovi SDA i kao takvi krenu da traže veća prava za Ostale, ali je pitanje svih pitanja ko će pridobiti Nepalce i Indijce.
Milorad Dodik će kao branilac hrišćanske Evrope morati da porazmisli šta će sa njima, jer ako ih SNSD ne prihvati, uzeće ih PDP, SDS, a ni Socijalistima neće biti mrski. Tu su naravno i partije iz Federacije BiH koje će se boriti za glasove Ostalih, a ne smijemo da zaboravimo ni HDZ koji ostaje bez Hrvata.
Ali šta ponuditi našim budućim komšijama da ih privučemo?
Kao što sam kazao Bakiru je dovoljan islam, mada ima tu i kulturoloških razlika koje mogu da pokvare račun. Dodik će preko BRIKS-a da pridobije Indijce, ali na način da ne razočara Orbana. Socijalisti iz Republike Srpske sjetiće se nesvrstanih i preko Tita pokušati da osvoje Ostale. Sličnu taktiku će imati i SDP BiH, dokazujući da su oni jedini koji baštine tekovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. HDZ BiH je u najvećem problemu, jer oni su svojevremeno sebe ubjeđivali da vode porijeklo iz Irana.
P.S. Niko ne zna šta nosi budućnost, ali imajte na umu da su indijski studenti već došli na fakultete u Bosni i Hercegovini. Budite dobri prema njima jer možda će vas oni jednog dana liječiti ili vam biti direktori. Jebiga, globalizacija.
Preuzeto sa blogger.ba
