Jedan naslov – dvije politike, bez dijaloga.
Kad mediji prestanu pitati i počnu presuđivati.
Politika straha svedena na naslov.
U Bosni i Hercegovini se politika odavno ne vodi tamo gdje bi trebalo. Ne u parlamentima, ne u institucijama, a sve rjeđe čak ni u televizijskim debatama. Prava politika se danas vodi u naslovima. Ko napiše naslov – taj određuje stvarnost. Ko kontroliše naslov – taj kontroliše strah.
Naslov videa FACE TV HD „Zahiragić Ćosiću: ‘Kupit ću stan i bit ću predsjednik RS-a!’ Ćosić: ‘Razbijanjem RS razbijate BiH!’“ Nije informacija. To je politički čin. On ne opisuje događaj, nego ga proizvodi. Ne poziva na gledanje, nego na svrstavanje. Ne otvara pitanje, nego ispisuje presudu.
Izjava Zahiragića, poslanika u Domu naroda Federacije BiH: „Kupit ću stan i bit ću predsjednik RS-a!“ izaziva, prijeti i daje osnovu da Ćosić, gradonačelnik Grada Sarajeva, izjavi: „Razbijanjem RS razbijate BiH!“ (Posebna priča je to što Bošnjaci u javnim izjavama ne žele izgovoriti Republika Srpska, pa je to, po mom mišljenju, jedan od načina razbijanja Republike Srpske.)
Zastupnik i narodni poslanik, političar, potpredsjednik političke partije pokazuje da je pravno nepismen, da ne poznaje Ustav Bosne i Hercegovine, iako je prilikom polaganja zakletve izjavio: „Svečano izjavljujem da ću povjerenu dužnost obavljati savjesno i odgovorno, poštovati Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Bosne i Hercegovine, štititi ljudska prava i osnovne slobode te raditi u interesu svih naroda i građana Federacije Bosne i Hercegovine.“
Koristim ovu priliku (da Zahiragić nešto od mene nauči, od mene koga prate njegovi kud god da se krećem i sa kim da razgovaram – njegova izjava iz televizijske emisije sa Pinka BiH) da mu ponudim ustavne norme koje će baciti novo svjetlo na njegovu izjavu, koje će pokazati da je njegova izjava pravno i politički besmislena, ali opasna jer je takvog sadržaja da se može tretirati kao izazivanje nacionalne i vjerske mržnje.
Javne izjave izabranih zvaničnika moraju biti zasnovane na ustavnim normama, jer u suprotnom ne doprinose demokratskoj raspravi, već proizvode strah, nepovjerenje i institucionalnu konfuziju, što se potom reflektuje i kroz reakcije poput ove gradonačelnika Grada Istočno Sarajevo, Ljubiše Ćosića.
Po Ustavu Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, a svaki od njih se neposredno bira sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se neposredno bira sa teritorije Republike Srpske.
Ispravno pravno tumačenje ovog stava je da Srbin koji je član Predsjedništva BiH nije član Predsjedništva iz Republike Srpske, već član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, izabran sa teritorije Republike Srpske.
Znam da ste navikli i da svaki dan čujete da je gospođa Željka Cvijanović „predstavnik RS“, „član Predsjedništva iz Republike Srpske“. Ovi izrazi koji su se ustalili u političkom i javnom diskursu predstavljaju jezičku i političku skraćenicu ustavne norme, a ne njeno sadržinsko određenje.
Izraz „sa teritorije Republike Srpske“ ne označava prebivalište kandidata, već teritoriju na kojoj se izbor vrši i iz koje proizlazi njegov ustavni legitimitet. Ili, drugačije rečeno, izraz „sa teritorije Republike Srpske“ u ustavnopravnom smislu označava teritoriju izbora i izvor legitimiteta, a ne prebivalište ili lični odnos kandidata prema entitetu.
Gospodine Zahiragiću, kad ovo pročitate i razumijete, biće vam jasno da vam se može ispuniti drugi dio poruke „bit ću predsjednik RS-a!“ pod sljedećim uslovima: prvo, da se vratite izvornoj narodnosti svojih predaka, to jest da izjavite i potvrdite da ste po narodnosti Srbin; drugo, da sakupite 3.000 potpisa podrške od građana koji imaju prebivalište (CIPS) u Republici Srpskoj; i treće, da uplatite depozit u iznosu od 20.000 KM i tako postanete kandidat koji pobijedi na izborima.
Analizom Ustava BiH i Izbornog zakona BiH utvrdio sam da ne morate kupiti stan u Gradu Istočno Sarajevo i ne morate prijaviti prebivalište u Republici Srpskoj da biste bili kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Ustav BiH i drugi zakoni vam garantuju da se možete kandidovati za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, iako vam je prebivalište u Gradu Sarajevu, u Federaciji BiH. Ustav i zakoni vam garantuju pravo da budete birani, jer to pravo proizlazi iz toga što se izjašnjavate kao Srbin, ali je zanimljivo, čudno i paradoksalno, jedinstveno u političkom svijetu, to da vam u isto vrijeme Ustav i zakoni ne garantuju pravo da birate člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, jer je glasačko pravo teritorijalno vezano, striktno vezano za mjesto prebivališta i organizovano po entitetima kao izbornim jedinicama.
A da ste izjavili: „Kupit ću stan u Gradu Istočno Sarajevo i postaću gradonačelnik Grada Istočno Sarajevo“, da biste to ostvarili, morali biste prvo kupiti stan u Gradu Istočno Sarajevo, prijaviti prebivalište u Gradu Istočno Sarajevo i, drugo, uz pomoć bivšeg reisa Cerića (koji javno u televizijskoj emisiji poručuje Bošnjacima da kupuju stanove u Republici Srpskoj) i uz pomoć drugih razbijača Republike Srpske naseliti dovoljan broj Bošnjaka u Grad Istočno Sarajevo da biste na sljedećim izborima pobijedili Ljubišu Ćosića.
I da zaključim, na osnovu svega što sam analizirao, vaša izjava, gospodine Zahiragiću, da ćete „kupiti stan i postati predsjednik RS-a“, ne predstavlja političku poruku, već javno iskazano nerazumijevanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Ima logike i opravdanja izjava Ćosića: „Razbijanjem RS razbijate BiH!“ i vezana je za sve one iz međunarodne zajednice (u najširem smislu), iz Bosne i Hercegovine, koji svojim dugogodišnjim radom rade na rušenju Republike Srpske u svim segmentima.
Ali nema logike i opravdanja da se korišćenje prava na imovinu i sloboda kretanja i prebivališta proglasi rušenjem Republike Srpske.
Republika Srpska, njene institucije, poštuju Ustav Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, a posebno pravo na imovinu i pravo na slobodu kretanja i prebivališta. I zato neće i ne mogu preduzimati aktivnosti da zabrane kupovinu stanova, imovine ili slobodu kretanja i prebivališta za Bošnjake i druge nesrbe.
Događanja u Gradu Istočno Sarajevo ovih godina ne daju pravo Zahiragiću, ali ni drugim Bošnjacima, da svim sredstvima i sadržajima satanizuju i demonizuju Srbe i njihove institucije, gradove i ljude.
Imajući u vidu sljedeće podatke koje vam dajem:
U Republici Srpskoj ima oko 175.000 (13,2%) Bošnjaka, u Gradu Istočno Sarajevo 2.429 (3,95%).
U Federaciji BiH ima oko 56.550 (2,50%) Srba, u Sarajevu (Kanton Sarajevo), prema popisu iz 2013. godine, 3,2%.
I ako se ovih godina doseli, kupovinom stanova, u Grad Istočno Sarajevo novih 2.429 Bošnjaka, oni neće ugroziti niti rušiti Republiku Srpsku.
Mnogo su opasnije izjave političara, intelektualaca, vjerskih službenika, predstavnika organizacija koje su proistekle iz građanskog rata, jezik laži, jezik mržnje, jezik demonizacije i satanizacije Srba i institucija i organizacija Republike Srpske. Neke od njih su izletjele u ovom razgovoru i Zahiragiću, i zato je istinita izjava koju mu je uputio gradonačelnik Ćosić: „Razbijanjem RS razbijate BiH!“
U prvoj rečenici imamo ironiju koja udara u tabu: ideju da politička moć proizlazi iz građanskog prava, a ne iz etničkog pečata. Kupovina stana ovdje nije stvar nekretnina, nego simbol slobode kretanja i ustavne jednakosti. Izjava je provokacija, ali provokacija koja se kreće unutar pravnog okvira. Upravo zato je opasna – ne zato što ruši sistem, nego zato što ga ogoljava.
U drugoj rečenici imamo odgovor koji ne poznaje ironiju, nego samo uzbunu. „Razbijanjem RS razbijate BiH“ nije argument, nego sirena. To je diskurs koji svaku raspravu prevodi u pitanje opstanka, a svako pitanje u neprijateljski čin. U tom diskursu nema prostora za pravo, zakon ili nijansu – postoji samo prijetnja i odbrana.
Naslov ove dvije rečenice stavlja u lažnu ravnotežu. Kao da su to dvije ravnopravne pozicije u dijalogu. A nisu. Jedna je ironijska dekonstrukcija političkog mita, druga je reafirmacija tog mita kroz strah. Jedna otvara pitanje, druga ga nasilno zatvara.
Ključna manipulacija je u tome što naslov namjerno briše razliku između pravne mogućnosti i političke fantazije. On ne kaže da je izjava ustavno dopuštena, ali politički neizvjesna. On je predstavlja kao namjeru. Time se pravo ne osporava argumentima, nego se kriminalizuje emocijom. Građansko pravo se ne pobija – ono se proglašava opasnošću.
Još opasnije od onoga što naslov govori jeste ono što prećutkuje. Prećutkuje da ljudi u Bosni i Hercegovini svakodnevno kupuju stanove, sele se, rade i žive preko entitetskih linija bez ikakvih političkih ambicija. Prećutkuje da stvarni život ne funkcioniše po logici naslova. Prećutkuje građane jer oni kvare dramaturgiju straha.
Naslov je jači od sadržaja jer djeluje brže nego razum. On ne traži da mislite, nego da reagujete. U društvu koje nikada nije simbolički završilo rat, naslov ima moć okidača. Jedna rečenica je dovoljna da se aktiviraju stare linije fronta, stari refleksi i stare podjele. Sadržaj, sa svim svojim nijansama, tu više nema šansu.
Zato televizijski duel nije ni važan. Važno je kako će se zvati. Replike će se zaboraviti, kontekst će se izgubiti, ali naslov će ostati da kruži javnim prostorom kao politička parola. On će se citirati, dijeliti, prepričavati – odvojen od svega što mu ne odgovara.
U tom smislu, naslov više nije medijski alat, nego instrument vlasti. On proizvodi neprijatelje, definiše granice dozvoljenog govora i unaprijed proglašava krivce. Kada naslov obavi taj posao, sadržaj je suvišan. On služi samo kao alibi.
U ovoj zemlji se više ne sukobljavaju ideje, nego naslovi. A dok naslovi vode politiku, argumenti su luksuz, pravo je sumnjivo, a dijalog se doživljava kao prijetnja. U državi u kojoj se vlast vrši preko naslova, stvarnost je uvijek kriva, a strah je uvijek u pravu.
Dušan Šehovac
