Komšije Bošnjaci danas tvrde da su Srbi iz Sarajeva dobrovoljno odselili od 1992. godine do danas, mart 2026. godine, a Tomo Kovač im daje argumente svojim izjavama.
Jovana Jeremić, novinarka PINK TV, u emisiji „Novo jutro-Tomo Kovač, Zoran Đorđić-07.03.2026., na TV Pink Plus, link na emisiju (https://www.youtube.com/watch?v=BOkCHNvtm8w ) u uvodu razgovora sa gostima kaže:
„Srbi su se suočili sa jednom strašnom sudbinom, kako se to obično događa našem narodu.
Riječ je o egzodusu Srba iz Sarajeva.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma a i tokom samog rata veliki broj Srba je pobjegao iz Sarajeva, otišao iz Sarajeva, iselio se iz Sarajeva.
Kako, na koji način i uz koliko žrtava?“
Dio izjave sa ocjenama da su Srbi pobjegli, otišli i iselili se iz Sarajeva negira istorijsku istinu da se desio egzodus Srba iz Sarajeva, koju ona, Jovana Jeremić upotrebljava prije ovih atributa (pobjegli, otišli, iselili).
Oprostite mi što ponavljam ove osnovne stvari o pojmu egzodusu. Moram to ponoviti da bi razumjeli stavove Jovane Jeremić, Tome Kovača, Zorana Đorđića koje su oni iznijeli u ovoj televizijskoj emisiji, i naravno moja pitanja i stavove vezane za ovu temu.
Egzodus naroda označava masovno i trajno iseljavanje jednog naroda ili velike etničke zajednice sa određenog prostora, najčešće pod pritiskom rata, progona, političke promjene vlasti ili ozbiljne prijetnje bezbjednosti i opstanku te zajednice.
Riječ egzodus potiče od grčke riječi exodos – izlazak, odlazak. U istoriji se prvi put široko koristi za biblijski izlazak Jevreja iz Egipta, ali je u savremenoj istoriji postala opšti termin za kolektivno napuštanje teritorije.
Osnovne karakteristike egzodusa
Da bi se neko iseljavanje moglo nazvati egzodusom, obično se prepoznaje nekoliko elemenata:
- Masovnost. Ne radi se o pojedinačnim migracijama nego o odlasku velikog dijela zajednice ili naroda.
- Naglost ili istorijska prelomnost. Odlazak se dešava u relativno kratkom istorijskom periodu (rat, promjena granica, politički slom).
- Prinudni karakter
Ljudi odlaze zbog:- rata
- progona
- straha
- političke ili etničke diskriminacije
- gubitka bezbjednosti.
- Promjena demografske strukture prostora
Posljedica egzodusa je drastično smanjenje ili nestanak određene etničke zajednice na tom području. - Kolektivno istorijsko pamćenje
Egzodus ostaje važan događaj u identitetu naroda koji ga je doživio.
Sve ove karakteristike egzodusa ima egzodus Srba iz Sarajeva.
Kada su novinarka i gosti opisivali kako, na koji način i koliko žrtava su dali Srbi koji su napustili Sarajevo jedina rečenica koja govori o dobrovoljnom odlasku je stav Tome Kovača koji u 00:00 ovog videa govori: „…oni (misli na Srbe D.Š.) su iza tog donijeli odluku, svi Srbi pojedinačno, da neće da ostanu na tim prostorima pod vlašću Alije Izetbegovića iako je mir potpisan i jednostavno žele da napuste svoja vjekovna ognjišta.“
Izjava tipa, koju je u ovom prilogu izneo Tomo Kovač: „svi Srbi su pojedinačno donijeli odluku da odu“ u sociološkom i metodološkom smislu spada u nekoliko poznatih kategorija pogrešnih ili ideološki obojenih interpretacija društvenih događaja. Kao sociolog vidim je na više načina:
- Metodološki neprovjerljiva generalizacija
Ovakva tvrdnja pripisuje jedinstvenu odluku cijeloj populaciji, iako ne postoji empirijski način da se utvrdi stav svih pojedinaca.
Tvrdnja da su svi Srbi pojedinačno odlučili da napuste Sarajevo predstavlja metodološki neprovjerljivu generalizaciju, jer nijedan istraživač niti institucija nije mogla empirijski utvrditi odluku svakog pojedinca.
- Totalizujuća (apsolutna) generalizacija
U društvenim naukama gotovo nikada se ne govori o „svima“, jer svaki član određene populacija ima različite motive i odluke.
Takva izjava predstavlja totalizujuću generalizaciju kojom se kompleksan društveni proces svodi na jedinstvenu odluku cijele etničke zajednice.
- Retorička ili politička interpretacija
Ovakve formulacije često imaju političku ili apologetsku funkciju – da se odgovornost za određeni istorijski proces prebaci na same aktere, zaboravljajući ostale bitnije činioce.
Radi se o retoričkoj interpretaciji koja politički reinterpretira kolektivno raseljavanje kao dobrovoljnu individualnu odluku.
- Sociološki redukcionizam
Složen fenomen (rat, pritisci, strah, institucionalne odluke, politički kontekst) svodi se na jedan motiv – ličnu odluku.
Takva interpretacija predstavlja sociološki redukcionizam jer kompleksan proces predratne, ratne i poratne migracije svodi na individualni izbor.
- Kontrafaktualna tvrdnja
Tvrdnja koja ne može biti provjerena niti dokazana.
Tvrdnja da su svi Srbi pojedinačno odlučili da napuste Sarajevo predstavlja metodološki neodrživu i totalizujuću generalizaciju kojom se složen proces ratne migracije i egzodusa pojednostavljuje i prikazuje kao dobrovoljna odluka cijele zajednice.
U društvenim naukama masovne migracije i ratna raseljavanja objašnjavaju se kombinacijom strukturalnih faktora – političkog poretka, sigurnosne situacije, institucionalnih odluka, kolektivnog straha i društvenog pritiska – a ne jedinstvenom individualnom odlukom svih pripadnika jedne zajednice, o čemu sam javno govorio i pisao više puta.
Sociološka analiza, naprotiv, nastoji da utvrdi realne društvene okolnosti i mehanizme koji su doveli do masovnog odlaska stanovništva. Nikad u analizama masovnog odlaska nisam zaboravio da navedem da je jedan broj Srba donio odluku o dobrovoljnom preseljenju ali sam i naveo nekoliko elemenata koji su doveli prinudnom preseljenja Srba iz Sarajeva kao osnovnoj karakteristiki egzodusa:
- (u jednom danu prelazak iz jedne društveno-političke zajednice, (u kojoj ste gospodar na svome sa svim pravima) u drugu u kom nemate garancije da ćete biti ravnopravan građanin;
- stavovi SDA-više raznih oblika prijetnji;
- stavovi SDS-kontradiktorni, od stava da svako odluči hoće li ići ili ostati /odluka Skupštine Srpskog Sarajeva/ do izjave u stilu ako treba da idemo ponijet ćemo i naše mrtve a i saobračajne znakove, i konačno formiranje Štaba za iseljenje;
- institucionalnih odluka OHR i njihovog neodgovornog i neozbiljnog pristupa u rješavanju srpskih zahtjeva;
- društvenog pritiska izjava od strane federalnih medija, političkih, društvenih i privrednih funkcionera iz reda bošnjačkog naroda koji su uticali da se desi egzodus;
- dobronamjernh poziva iz Republike Srpske da se dosele u Republiku Srpsku;
- lopova iz reda svih naroda koji su ovu situaciju koristili da šire paniku među Srbima, a onda da ih pljačkaju na sve načine.
Neko od Vas, dok ovo čita pita se što Dušan Šehovac ovoliko pažnje posvećuje jednoj sinatgmi Tome Kovača.
Odgovor na to Vaše pitanje je u sljedećim mojim razmišljanjima:
U polemici sa bošnjačkim analitičarima kad kažem da se egzodus Srba iz Sarajeva ne može svesti samo na stav da su Srbi otišli dobrovoljno iz Sarajeva oni mi kažu: „Dušane evo i Vaš Tomo Kovač već nekoliko godina, više puta tvrdi da su Srbi iz Sarajeva otišli dobrovoljno!“
Nisam nikada analizirao te djelove izjava Tome Kovača vezane za egzodus Srba iz Sarajeva u kojima on tvrdi da su Srbi dobrovoljno otišli iz Sarajeva. Danas sam to uradio sa željom da Tomo Kovač ovo razumije kao dobronamjernu kritiku, da razmotri moje argumente. Ako prihvati moje stavove molim ga da u sljedećim nastupima ne daje argumente Bošnjacima koji njegove izjave koriste da zamagljuju pravu istinu o egzodusu Srba iz Sarajeva, i cio ovaj višeslojni tragični događaj svode na njihovu“ istinu“: „Srbi su dobrovoljno napustili Sarajevo!“
P.S. Zahvalan sam Zoranu Đorđiću koji je u 00:00 ovog tv priloga izjavio:“Ja se ne bi nikad složio (sa izjavom Tome Kovača D.Š.) da smo mi otišli dobrovoljno!“
