- Svoju književnu karijeru započeo je u Jugoslaviji, a kasnije nastavio u Francuskoj i Australiji, gdje je živio među Aboridžinima i oženio se pripadnicom naroda Varlpiri.
- Božić je postao poznat po svom literarnom i antropološkom radu kojim je široko predstavljao kulturu i prava australijskih domorodaca širom svijeta.
Sreten Božić (Banumbir Vongar) iz Gornje Trešnjevice kod Aranđelovca umro je u 94. godini u Melburnu u nedjelju, 8. marta. Sreten je važio za našeg najpoznatijeg svetskog pisca koji se u dalekoj Australiji kroz svoja djela borio za ljudska prava Aboridžina, po čemu je bio mnogo poznatiji u svijetu nego u svojoj rodnoj grudi.
Tužne vijesti o njegovoj smrti objavili su članovi njegove porodice, a biće sahranjen u crkvi u Langvarinu u Melburnu, objavila je Narodna biblioteka Sveti Sava u Aranđelovcu.
Ko je bio Sreten Božić
Sreten je bio srpski i australijski pisac i antropolog, humanista i borac za prava australijskih Aboridžina, poznat je pod književnim imenom Banumbir Vongar ili samo B. Vongar (engl. B. Wongar).
Sreten Božić rođen je 1932. godine u selu Gornja Trešnjevica kod Aranđelovca u mnogočlanoj porodici Stevana i Darinke Božić. Poslije završene osnovne škole upisao je Srednju tehničku školu u Novom Sadu, odjeljenje za mlinske tehničare. Školovanje je prekinuo nakon što mu je uskraćena stipendija zbog političkih stavova njegovog oca Stevana, koji je robijao pošto je od strane posleratnog režima u Jugoslaviji proglašen kulakom.
Pisanjem je počeo da se bavi dok je služio vojni rok u Zagrebu. Poslije vojske, 1954. godine, preselio se u Beograd, odlučan da se posveti pisanju. Na Radničkom univerzitetu “Đuro Salaj” pohađao je radionicu za pisce.
Počeo je objavljivati pjesme u “Mladoj kulturi”, “Novom vesniku” i drugim književnim časopisima. Poeziju je zavolio zahvaljujući ocu, koji mu je recitovao srpske narodne pjesme dok su radili u polju. U Mladenovcu je pokušao da štampa novine, u Užicu je radio kao novinar “Vesti”, a zbog jednog članka, na zahtjev Slobodana Penezića Krcuna, dobio je otkaz i zabranu da radi kao novinar.
Prebježio je prvo u Italiju, odakle je pješice preko Nice stigao u Pariz 1958. godine, gdje je jedno vrijeme živio u prihvatilištu Crvenog krsta. U tom prihvatilištu, tokom jedne godine, naučio je francuski jezik.
Družio se sa Sartrom, Beketom i de Bovarom.
Pisao je romane, drame, kratke priče i pjesme. Za svoja djela je više puta nagrađivan. U Francuskoj je počeo da se druži sa Žan Polom Sartrom i Simon de Bovoar, Semjuelom Beketom i krugom ljudi okupljenih oko Muzeja čovjeka (franc. Musée de l'Homme) i da se upoznaje s antropološkim temama.
Za njemačko izdanje zbirke priča “Babaru” iz 1987. predgovor je napisao Peter Handke. Knjige su mu prevođene na mnoge jezike. O njegovom porijeklu se više saznalo kada je počeo javno da istupa i govori o stradanjima Srba u ratovima devedesetih godina 20. vijeka.
Zbog besparice ide u Australiju
Suočen s besparicom, sjećajući se priča svog oca, koji je jedno vrijeme u Australiji radio kao kopač zlata, napušta Francusku i otiskuje se put Australije. U Australiju stiže 1960. godine, kada počinje učiti engleski jezik. Izdržavao se radeći kao kopač zlata i radnik na građevini.
Tražeći posao, Sreten se uputio u unutrašnjost Australije. Jedan bijelac u Alice Springsu (engl. Alice Springs) mu je rekao da će iz središnje Australije do Kimberlija (engl. Kimberley) najlakše stići jašući na kamili. U Tanami pustinji Sreten se izgubio i umirao od žeđi. Pronašao ga je jedan stari urođenik koga je Sreten nazvao Džuburu (engl. Juburu), pošto je ovu riječ urođenik često ponavljao, a čije značenje Sreten nije razumio. Put kroz pustinju je trajao nekoliko mjeseci.
Tokom putovanja Sreten je naučio mnogo o plemenskim običajima australijskih domorodaca, imenima biljaka, životinja i oruđa koje su domoroci koristili i pravili. Među Aboridžinima je živio desetak godina, dobivši ime Barnumbir Vongar (engl. Barnumbir Wongar), što u prevodu znači Glasonoša iz svijeta duhova.
Oženio se Đumalom (engl. Dumala), Aboridžinkom iz domorodačkog naroda Varlpiri (engl. Warlpiri), s kojom je rodio dvoje djece. Po sopstvenim riječima, veliki dio njegovog saznanja i razumijevanja domorodačke poezije Sreten duguje svojoj domorodačkoj ženi Đumali.
Australija je 1960. imala stroge zakone koji su regulisali ko i kako može posjećivati područja u kojima su živjeli domoroci. Sreten nije imao dozvolu za tako nešto i jednom prilikom umalo ga nije uhvatio bijeli australijski policajac koji se našao u domorodačkom području gdje je Sreten živio. Da bi ga sakrili, domoroci su ga prekrili prašinom i počeli da pjevaju nad njim kao da je bolestan. Policajac je upitao odakle je Sreten, na što su mu domoroci odgovorili da je on iz Vongar bande, što je na njihovom jeziku značilo iz svijeta duša, tj. neko ko je već umro.
Poslije porodične tragedije i preseljenja u Melburn, živio je i pisao u relativnoj izolaciji na svom imanju, na kojem su mu, poslije smrti druge supruge Linde Bilčić, društvo pravili psi australske rase dingo.
O aboridžinskim mitovima
Sreten je svoja djela objavljivao pod svojim pravim (Božić) i književnim (Vongar) imenom. Nakon objavljivanja knjige pripovijedki o vijetnamskom ratu 1972. godine vjerovalo se da je Sreten američki crnac koji je dezerter vijetnamskog rata i krije se među australijskim domorocima, a s objavljivanjem “Puta u Bralgu” (1978) mislilo se da je on australijski domorodac iz Sjeverne teritorije Australije.
Ali aboridžinski mitovi su sugerisali da bi Sreten Božić i B. Vongar mogli biti jedna te ista osoba, što je potvrdio R. Dru (engl. Robert Drewe) u članku “Solved: The Great B. Wongar Mystery” objavljenom u The Bulletin. R. Boer (engl. Ronald Boer) kaže da je Sreten pisac niza zadivljujućih poema, kratkih priča i romana u kojima urođenici ne oponašaju kolonizatore, nego doseljenik (Srbin) oponaša urođenika.
Sretenove knjige su, barem do 2006. godine, prevedene na 13 jezika. Procijenjeno je da su njegove knjige prodane širom svijeta u barem jedan milion primjeraka. Sretenov literarni i antropološki opus je najšira i najpoznatija reprezentacija australijske domorodačke kulture.
Izvor: blic.rs
