Ili, kako Vladimir Vasić, socilog iz Grada Istočno Sarajevo, koji nikad prije nije javno izgovorio ili napisao rečenicu o egzodusu koristeći mehanizme kojima se u TV debatama potiskuje svjedočenje žrtava, smanjio svjedocima egzodusa prostor za svjedočenje.
Ova tekst/rad analizira retoričke strategije i metadiskurzivne obrasce u jednoj televizijskoj debati posvećenoj temi egzodusa sarajevskih Srba. Polazeći od teorijskih pristupa u okviru analize diskursa i medijskih studija, istraživanje se fokusira na način na koji učesnici debate kroz izbor činjenica, argumentacione strategije i retoričke resurse oblikuju interpretativne okvire društvene stvarnosti. Metodološki okvir rada zasniva se na modelu metadiskurzivne analize koji je razvio Ken Hyland, pri čemu su analizirane kategorije kao što su self-mentions- autorsko samopozivanje, engagement markers-markeri obraćanja gledaocu. Markeri uključivanja gledalaca, , hedges- ograde, ublaživači tvrdnji, boosters – pojačivači tvrdnji i attitude markers – markeri stava.
Analiza pokazuje da televizijska debata ne funkcioniše samo kao prostor razmjene informacija nego i kao arena u kojoj se konstruiraju interpretacije istorijskih događaja. Posebna pažnja posvećena je promjeni diskurzivnog fokusa emisije, koja se tokom debate pomjerila od autentičnih svjedočenja i analize konkretnih događaja ka opštoj raspravi o pomirenju i moralnoj osudi rata. Takva promjena diskursa ima značajne implikacije za način na koji publika može interpretirati analizirani istorijski događaj. Rad doprinosi razumijevanju uloge medijskog diskursa u oblikovanju javnih interpretacija prošlosti i potencijalnog uticaja televizijskih debata na formiranje javnog mnijenja.Bottom of Form
Emisija „Sjećanje na egzodus Srba iz Sarajeva – Potresna ispovijest žrtava“ na TV Happy, emitovana 23. februara 2026. godine, (link na emisiju: https://www.youtube.com/watch?v=f-1AqVREjw4&t=3728s) najavljivala je iskrena i emotivna svjedočanstva onih koji su tokom rata bili primorani da napuste svoje domove. Publici je obećano da će čuti lične priče i bolne uspomene, kao i da će se kroz njih razumjeti obim i značaj egzodusa Srba iz glavnog grada.
Međutim, sadržaj emisije ubrzo je pokazao razliku između najave i stvarnosti. Umjesto da lične priče zauzmu centralno mjesto, diskusija je preusmjerena na interpretacije, istorijske debate i polemike koje su često odvlačile pažnju od samih žrtava. Svjedoci su pokušavali ispričati svoje traume, ali su često bili prekidani ili stavljani u situacije koje nisu omogućavale normalno izlaganje. Atmosfera koja bi trebala da bude podržavajuća i razumijevajuća pretvarala se u konflikt i verbalni pritisak, što je potiskivalo autentičnost njihovih svjedočanstava.
Analiza emisije pokazuje jasan obrazac: određeni panelisti i gosti koristili su strategije preokreta – od uvoda u historijske i političke tumače, do insinuacija koje skreću pažnju sa egzodusa – kako bi dominirali tokom debate. Dok su neki govornici fokus držali na egzodusu, drugi su intenzivno mijenjali narativ, uvodeći teme koje nisu bile najavljene, a koje su preusmjeravale pažnju publike sa ličnih iskustava na šire i često kontraverzne interpretacije događaja.
Ovaj diskurzivni obrazac jasno ukazuje kako javni medijski prostor može nehotice, ili ponekad i svjesno, potisnuti sjećanje na traumatične događaje i učiniti ih marginalnim u javnoj percepciji. Takva dinamika ima direktan uticaj na kolektivno pamćenje i otežava održavanje historijske i društvene istine o egzodusu Srba iz Sarajeva.
Zaključno, analiza emisije otkriva da je umjesto centralizovanja ličnih svjedočanstava, fokus bio na kontroverznim tumačenjima i diskusijama, čime su svjedoci često izgubili prostor da govore izravno i iskreno. Kolumna ne samo da pruža kritički uvid u način vođenja debate, već i doprinosi širem razumijevanju uloge medija u oblikovanju javnog sjećanja i društvene teorije komunikacije.
Najava i stvarni tok emisije
Vodieljica je na početku emisije jasno najavila da će centralno mjesto pripadati svjedocima egzodusa, a javnosti je obećano da će čuti priče koje do sada nisu bile javno dostupne.
U stvarnosti, svjedoci egzodusa su često prekidani i nisu imali kontinuitet u izlaganju. Lične ispovijesti su fragmentirane, dok je panelista Vladimir Vasić uvodio diskusije koje su skrenule pažnju publike sa egzodusa na druge teme.
Broj primjera prekida izlaganja i ko je dominirao u emisiji:
- Dušan Šehovac, ključni svjedok, prekinut je 8 puta:
- 6 puta od Vladimira Vasića,
- 1 put uz pomoć voditeljice,
- 1 put od Slobodana Mrkajića.
- Vladimir Vasić je prekidao i druge govornike: po jednom Nebojšu Banduka i Slobodana Mrkajića.
Ovi prekidi jasno pokazuju da je Vasić imao dominantan uticaj u pomjeranju fokusa emisije.
U raspravi Dušan Šehovac – Vladimir Vasić postoji obrazac:
- Dušan Šehovac govori duže i ima argumentovane blokove.
- Vladimir Vasić ulazi kraćim polemičkim replikama,
To znači da je debata imala tipičnu TV polemičku dinamiku:
argument – prekid – replika – smirivanje od voditeljke
Ko je dominirao emisijom
Po vremenu govora:
- Vladimir Vasić
- Ana Stojadinović, voditeljka
- Dušan Šehovac
Po tematskom sadržaju, držao se teme i težini izlaganja:
Dušan Šehovac je dao ključne istorijske i političke argumente u emisiji.
Stvarna struktura emisije
Uloga Udio u emisiji
Svjedoci (Dušan Šehovac, Slobodn Mrkajić, Nebojša Banduka) 39%
Polemičar (Vladimir Vasić) 21 %
Moderacija (Ana Stojadinović) 38%
Prilozi 2%
Tumačenje rezultata
Iako su svjedoci zajedno govorili više nego polemičar, njihovo prostor je bio:
- Podijeljen između tri osobe.
- Često prekinut polemičkim replikama.
Zbog toga je pojedinačni glas polemičkog učesnika bio snažniji u strukturi debate.
Ključni sociološki nalaz
U emisiji se pojavljuje tipičan obrazac televizijske debate:
- Svjedoci dijele prostor između više učesnika.
- Jedan polemički akter dobija koncentrisan medijski prostor,
Zbog toga polemički glas česo djeluje dominantnije, iako ukupno vrijeme svjedoka može biti veće.
Preusmjeravanje osnovne teme i tačke preokreta
Diskurzivna analiza emisije identifikovala je jasne momente kada je fokus preusmjeren. Panelisti su koristili različite strategije i retoričke alate da skrenu pažnju sa egzodusa:
- Uvođenje istorijskih i političkih argumenata – umjesto da komentarišu lična iskustva, diskusija je preusmjeravana na tumačenja ratnih događaja, političke odluke i kontroverze o ratnoj odgovornosti.
- Retorička pitanja i sugestije – panelisti su postavljali pitanja koja impliciraju da su svjedočanstva ličnih trauma manje relevantna od šireg istorijskog narativa.
- Prekidanje i kontrapitanja – svjedoci su često prekidani, a njihova izlaganja su bila fragmentirana, čime se oslabljuje kontinuitet priče i njen emotivni efekat.
- Uvođenje novih tema – panelisti su uvodili teme koje nisu bile najavljene, poput generalnih političkih rasprava, što je skretalo pažnju publike i medijski diskurs sa stvarnog egzodusa.
Ove tačke preokreta jasno pokazuju kako se medijskim sredstvima može manipulirati pažnjom publike i marginalizovati ono što je u najavi predstavljeno kao centralno.
Diskurzivna analiza emisije otkriva nekoliko strategija koje je koristio glavni akter, panelista Vladimir Vasić, za preusmjeravanje fokusa:
- Uvođenje istorijskih i političkih argumenata
- Vasić koristi svaku prilik ument – prekid – replika – smirivanje od voditeljke
- u da vodi političke i istorijske teme koje nisu bile najavljene.
- Uvodi u emisiju narativ pomirenja i narativ realpolitike, što je razvodnilo fokus emisije i istorijsko svjedočenje se pretvara u političku polemiku.
- Primjer iz emisije:
- „Sada, kada govorimo o vašim iskustvima, da li ste razmišljali o ulozima međunarodnih faktora u ovome?“
- Šehovac pokušava da se vrati na lične priče, ali prekidi se nastavljaju.
- Slobodan Mrkajić i voditeljica povremeno pomažu u preusmjeravanju, ali dominantni uticaj ima Vasić.
- Vasić je višestruko prekinuo Dušana Šehovca, vodeći diskusiju o političkoj odgovornosti i istorijskim tumačenjima rata, umjesto da komentariše lična iskustva.
- Prekidima je ostvario kontrolu nad tokom debate i odvlačio pažnju publike sa svjedočenja.
- Primjer iz emisije:
- Šehovac počinje opisivati traumatske trenutke iz egzodusa:
„Kada smo morali napustiti naše domove, osjećao sam…“ - Vasić prekida:
„Ali Dušane, da li je zaista istina da je tadašnja politička odgovornost bila samo na jednoj strani?“ - Efekat: trenutno skretanje sa ličnog iskustva na širu političku interpretaciju.
- Šehovac počinje opisivati traumatske trenutke iz egzodusa:
- Sugestivna i kontrapitanja Vladimira Vasića
- Pitanja i prekidi implicirali su da lična iskustva svjedoka nisu toliko relevantna kao šira politička i istorijska rasprava.
- Fragmentacija i sugestivna pitanja dodatno su marginalizovala svjedoke, posebno Dušana Šehovca.
- Primjer iz emisije:
- Šehovac govori, Vladimir upada: „Ja nisam ovdje došao da branim nikakvo Sarajevo..“
- Šehovac govori, Vladimir upada: „Da ja vas pitam, koliko godina je prošlo…“
- Šehovac govori, Vladimir upada: „Ja ovde nisam došao da branim nikakve interese Bosanaca…“
- Šehovac govori, Vladimir upada: „Dušan, molim Vas…Dušan…“
- Šehovac govori, Vladimir upada: „Ja nisam na ispitu kod Vas…“
- Šehovac govori, Vladimir upada: „Čovjek je bio u logoru…“
- Voditeljica se uključuje:
„Možda bi trebalo da se fokusiramo i na politički kontekst…“ - Mrkajić prekida jednom:
„Slažem se s Vladimirom, hajde da vidimo širi okvir…“ - Efekat: priča se fragmentira, emotivna težina se gubi.
- Fragmentacija priče
- Višestruki prekidi kod Šehovca 8 puta, (6 direktno od Vasića, 1 od voditeljice, 1 od Mrkajića) onemogućili su kontinuirano izlaganje i smanjili emotivni efekat njegovih ispovijesti.
- Slični prekidi kod drugih svjedoka otežali su publici da prati ličnu dimenziju egzodusa.
- Primjeri prekida kod drugih svjedoka:
- Vasić prekida Banduka:
„Nebojša, ali kako se uklapa u širu političku sliku?“ - Vasić prekida Mrkajića:
„Slobodane, ali zar nije bitno prvo rasvijetliti odgovornost političara prije nego pričamo o ličnim pričama?“
- Vasić prekida Banduka:
Analiza moći u debati
Ova analiza pokazuje ko je kontrolisao tok razgovora, ko je otvarao teme i ko je imao najviše uticaja na srukturu emisije.
U emisiji se pojavljuje dvostruka struktura moći:
- Formalna moć – voditeljica Ana Stojadinović vodi emisiju.
- Diskurzivna moć – Vladimir Vasić često preuzima inicijativu kroz polemičke replike.
To znači da iako voditeljiva formalno vodi emisiju, tok rasprave često određuje polemička dinamika između Vladimira Vasića i ostalih učesnika, naročito Dušana Šehovca.
Atmosfera za svjedočenje
Svjedoci su često nalazili atmosferu neprikladnu za izlaganje. Fragmentirani tok govora, prekidi i kontrapitanja značajno su otežavali prenijeti emotivnu i informativnu snagu priča.
- Dušan Šehovac je prekidan ukupno 8 puta, što je značajno smanjilo prostor za detaljna svjedočanstva.
- Slična dinamika se vidjela kod drugih svjedoka, dok su panelisti i voditeljica dominirali tokom najvažnijih dijelova emisije.
Takva atmosfera pokazuje kako medijski okvir i način vođenja debate može potisnuti sjećanje i marginalizovati lična iskustva.
Mapa narativa u emisiji
Dominantni narativ: egzodus Srba iz Sarajeva.
Govornici:
- Ana (viditeljica)
- Dušan Šehovac
- Nebojša Banduka
- Slobodan Mrkajić
Govorili su: o odlasku Srba iz Sarajeva 1996. godine; lična iskustva, sudbini srpske zajednice i sjećanju na događaje, i emisija je na početku imala jasan fokus na egzodusu i karakter svjedočanstva.
U drugoj fazi emisije Vladimir Vasić unosi nove teme: interpretacija rata, odgovornost za rat, , tumačenje događaja u Sarajevu, politička odgovornost, različite interpretacije događaja, potrebe pomirenja, gledanja u budućnost i prevazilaženje ratnih podjela i na kraju i temu pomirenja i povjerenja.
Iako su sve ovo vrlo važne društvene teme, govor o njima je doveo do toga da se emisija udaljila od svjedočenja o egzodusu.
Na osnovu dinamike debate, emisija gubi fokus na glavnu temu u trenutku kad rasprava prelazi sa pitanja:„Šta se desilo Srbima u Sarajevu?“
na pitanje: „ Kako tumačiti rat i odgovrnost?“ i emisija se pretvara u raspravu o interpretaciji rata, a manje o svjedočenju o egzodusu.
U emisijama o traumatičnim događajima postoji pravilo:
- Svjedok mora dobiti neprekinut prostor
U ovoj emisiji to pravilo je djelimično narušeno, jer su:
- Polemičke polemike
- Politička rasprava
- Prekidi
smanjili prostor za potresne ispovjesti o egzodusu Srba iz Sarajeva.
Analitički pregled govornika
- Fokus na egzodusu: Dušan Šehovac (u dijelovima kada se ne prekida), Nebojša Banduk i Slobodan Mrkajić.
- Skretanje s teme i dominantna kontrola: Vladimir Vasić.
- Djelimična pomoć u preusmjeravanju: Slobodan Mrkajić i voditeljica.
Ova struktura jasno pokazuje ko je omogućavao da svjedočenja budu centralna, a ko je preusmjeravao tok debate.
Ko je najviše profitirao od televizijskog vremena u emisiji
Da bi se procjenilo ko je najviše profitirao od televizijskog vremena, kombinuju se tri pokazatelja iz transkripta emisije.(102 uzimanja riječi)
- Koliko put učesnik uzima riječ.
Učesnik Broj Procenat
Ana 39 38,2%
Vladimir 21 20,6%
Dušan 16 15,7%
Slobodan 15 14,7%
Nebojša 9 8,8%
- Koliko je uključen u polemiku (što produžava prisustvo u raspravi).
Učesnik Polemičke rasprave
Vladimir 24
Dušan 17
Slobodan 11
Nebojša 6
- Koliko puta inicira promjene teme ili dobija repliku.
Vladimir 6
Ana 2
Slobodan 1
Nebojša 1
Dušan 0
Ova kombinacija pokazuje ko je dobio najveći javni prostor i vidljivost u emisiji.
Kombinovana procjena televizijskog prosora
Rang Učesnik Procjena televizijskog prostora
- Vladimir najveći profit
- Ana moderatorska vidljivost
- Dušan glavni sagovornik u polemici
- Slobodan srednji prostor
- Nebojša najmanji prostor
Konačna ocjena emisije
Pozitivne strane:
- Emisija je otvorila važnu temu.
- Uključila je svjedoke događaja.
- Omogučila je različite perspektive.
Ograničenja emisije:
- Tema egzodusa nije ostala dominantna.
- Polemika je često nadjačala svjedočenje.
- Lične ispovjesti su bile kraće nego što bi tema zahtjevala.
U emisiji se pojavio tipičan sukob između memorije i politike.
- Memoriju su perdstavljali Dušan Šehovac, Nebojša Banduka i Slobodan Mrkajić.
- Političku interpretarciju najčešće je zastupao Vladimir Vasić.
U takvoj debati često se događa da politika potisne svjedočenje, jer polemika postaje dominantna forma televizijskog razgovora.
Emisija je bila:
- dinamična
- polemična
- gledana
Ali nije u potpunosti ostvarila cilj:
da bude prostor za svjedočenje o egzodusu Srba iz Sarajeva.
Razlog:
- dominacija narativa pomirenja i real politike, nosilac Vladimr Vasić nad narativom sjećanja, nosioci Dušan Šehovac, Slobodan Mrkajić i Nebojša Banduka.
Zaključak i poruka
Emisija je najavila da će lična svjedočanstva biti u centru, ali analiza prekida i diskurzivnih preokreta pokazuje da su svjedoci marginalizovani. Fokus je preusmjeren na interpretacije i polemike, što je rezultiralo fragmentiranom slikom egzodusa Srba iz Sarajeva.
Poruka svjedocima: da budu svjesni diskurzivnih strategija koje panelisti i teoretičari koriste, i da se ne obeshrabre u nastojanju da svoje priče prenesu jasno i iskreno.
Poruka novinarima i medijskim profesionalcima: da poštuju svjedoke i da im pruže prostor i atmosferu koja omogućava potpunu i nesmetanu ispovijest, jer javni diskurs i kolektivno pamćenje zavise od poštovanja autentičnih sjećanja.
Analiza nudi dokaze kako mediji oblikuju javni diskurs i kolektivno sjećanje, ali i daje instruktivni vodič svjedocima: prepoznajte strategije preusmjeravanja i zadržite fokus na svojoj priči.
Analiza pokazuje da mediji imaju ključnu odgovornost u očuvanju istine i da svjedoci trebaju imati sigurno okruženje za svoje priče, kako bi javnost mogla razumjeti i emotivnu i dokumentarnu dimenziju historijskih događaja.
