Da li se za volanom autobusa nalazio Georgi
Cibanu, koji je i sam stradao, zasad je, prema navodima rumunskih
medija, nepoznanica. Listom se prenose izjave preživjelih da je za
volanom bio „omanji čovjek i da bi neiskustvo moglo da bude krivac“.
Naime, vozač je, kako se tvrdi, bio honorarno angažovan u turističkoj
agenciji „Gregori tur“, radio je u policiji i nije imao odgovarajuću
vozačku dozvolu za upravljanje autobusom, već samo dozvolu B kategorije.

Za
to vrijeme u Crnoj Gori istraga o stravičnoj saobraćajnoj nesreći se
nastavlja, a s obzirom na složenost posla, procjenjuje se da bi mogla da
potraje i narednih dana ili možda duže.

Brojni
građani i dalje obilaze mjesto tragedije, pale svijeće i polažu cvijeće na
mostu, dok razvaljena ograda sa njegovih oboda i olupina koja leži u
provaliji na oko 40 metara od puta, svjedoče o nesreći koja je mnoge
porodice u crno zavila.

SVJEDOČENJA POD STRESOM

Među
stradalim i poginulim putnicima bilo je članova istih porodica, dok su
neki, kako prenose rumunski mediji, u posljednji čas odustali od puta.
Povrijeđeni različito govore o tome da li je vozač išao prebrzo. S obzirom
na to da su i dalje pod jakim stresom, mnogi smatraju da njihove priče,
u času pred odlazak za Rumuniju, „nemaju pravu težinu“.


Kosili smo travu u Osrecima, našem selu, kad smo oko 17 sati čuli
tutnjavu. Pomislili smo najprije da se survao kamion, ali kasnije, kada
smo se spustili do mjesta nesreće, vidjeli smo zastrašujući prizor. Da je
kojim slučajem vozač samo metar ranije skrenuo, udario bi u betonski
stub i autobus se ne bi sunovratio u provaliju. Ali isto tako, da je pet
metara napred pošao, tragedija bi bila još veća. Sletjeli bi, ravno, 120
metara u Moraču – govore mještani, koji su navikli na saobraćajne
nesreće u kanjonu Morače, još od daleke 1965. kada je prvi automobil
prošao ovim krajem.

(Novosti/Frontal)