izvor: Klix.ba/Frontal
Više je mjeseci trajala burna rasprava
o najavi hrvatskog premijera Zorana Milanovića da će hrvatski parlament napokon
potvrditi taj kontroverzni Sporazum, ali to se nije dogodilo. Godinu dana kasnije
čini se da je Vlada odustala od ratifikacije. Konačna odluka nije još donesena,
međutim, u Banskim dvorima ističu da ovo pitanje nije na dnevnom redu.
"Sve smo manje zainteresovani za ratifikaciju,
jer o tome u BiH zapravo nemamo s kim razgovarati. U susjednoj, vrlo složenoj državi
zapravo ne postoji politička volja za ratifikaciju tog Sporazuma, pa je onda upitno
trebamo li mi to učiniti", rekao je za Novi list visoki funkcioner hrvatske
Vlade.
Početkom septembra 2012. Milanović izjavio
je da će Vlada, u brzom, razumnom vremenu, uputiti Sporazum u saborsku proceduru,
no prvo je to prebačeno za ovu godinu, zatim za period nakon evropskih i lokalnih
izbora, a sada je sve izvjesnije da će brižljivo pripreman dokument, kojim se definiše
hiljadu kilometara dugačka granica između BiH i Hrvatske, ostati mrtvo slovo na
papiru.
U BiH je glavni protivnik Sporazuma premijer
Republike Srpske Milorad Dodik koji je otvoreno prijetio da će njegovi zastupnici
u državnom parlamentu zaustaviti ratifikaciju, zbog nezadovoljstva graničnim rješenjima
oko rijeke Une. Bez glasova barem dijela zastupnika Dodikove stranke, ratifikacija
nije moguća. Ali, ni političke snage u BiH nisu dosad, osim načelne podrške Sporazumu,
napravile konkretne korake u pravcu ratifikacije. Samo je ministar saobtraćaka BiH
Damir Hadžić povremeno upozoravao Hrvatsku da ratifikuje sporazum Izetbegović-Tuđman,
jer će se inače granica određivati međunarodnom arbitražom, no dalje od toga u BiH
se nije išlo.
U Hrvatskoj je opozicija Sporazumu raznovrsna
i snažna. Razlog su dvije hridi u Malostonskom zaljevu, Veliki i Mali Škoj, te vrh
poluotoka Kleka koji bi pripali BiH. Zato je kampanju protiv ratifikacije vodio
vrh Crkve, tvrdeći da bi se Hrvatska time odrekla dijela suverenog teritorija. S
jednakom je argumentacijom nastupalo više kartografskih stručnjaka kao i opozicija
na čelu s HDZ-om.
Iako je njihov utemeljivač Tuđman potpisao
Sporazum, HDZ-ovci godinama odbijaju da ga potvrde. Jedan od njih, Vladimir Šeks,
čak je doveo u pitanje Tuđmanovu uračunljivost u trenutku kad je stavljao svoj potpis,
objašnjavajući da je on tada već bio teško bolestan, pa je doveden u zabludu. U
HDZ-u je samo Jadranka Kosor, čija je vlada 2010. takođe razmatrala mogućnost ratifikovanja
Sporazuma, naglašavala prije godinu dana da ta stranka ne može ignorisati nešto
što je potpisao Tuđman. I takav tvrdi stav parlamentarne opozicije sigurno je uticao
na odlučnost Milanovićeve vlade da Sporazum pošalje u Sabor.
Iako je hrvatski premijer izražavao spremnost
i da, u skladu s tumačenjem da u ovom slučaju nije riječ o promjeni nego tek o utvrđivanju
granice, isključivo glasovima zastupnika Kukuriku koalicije, običnom većinom, provede
ratifikaciju. Zadnji je put taj postupak propao 2005., kad je Vlada Ive Sanadera,
nakon završetka višegodišnjeg posla detaljnog iscrtavanja granice na čemu je radila
zajednička komisija Hrvatske i BiH, predložila zakon kojim bi se Sporazum potvrdio.
Taj prijedlog, međutim, nije ni došao u Sabor, jer su se pobunili HDZ-ovci s juga
Hrvatske, primarno iz Dubrovačko-neretvanske županije, pa se Sanader povukao. Prema
svemu sudeći to će sada napraviti i Milanović.
