izvor: Politika
Vedrinom i zadovoljstvom zrači ovih dana na
Zlatiboru, na 19. kongresu Udruženja kardiologa Srbije, naša Amerikanka
Snježana Čović. Naučnica od ugleda, direktorka molekularne genetike u
kompaniji „Avir“ u Kaliforniji.
– Ovdje sam Snježana, a tamo me zovu Snou Vajt, kao u onoj bajci. I
svoju bajku sam u Americi oživjela, ne sluteći takav svoj životni put.
Postigla, uz sreću i stalni rad, više nego što sam mogla da zamislim –
kaže nasmijana.
Kompanija „Avir“, objašnjava nam, poznata je u oblasti dijagnostike
nasljednih kardiovaskularnih bolesti. Ističe se inovativnošću, radi 19
različitih testova, a prednjači kod rane detekcije infarkta metodom
analize sedam proteina, što je, prvi put na evropskom tlu, predstavljeno
na ovom kongresu na Zlatiboru. Snježana je, kao genetičar, jedna od
ključnih osoba u stručnom timu Daglasa Heringtona.
Rodom Sarajka, njen životni put opredijelila su surova ratna zbivanja s
početka devedesetih. U gradu na Miljacki završila je odsjek biologije na
Prirodno-matematičkom fakultetu, kao i postdiplomske studije, kao jedan
od najboljih studenata sarajevskog univerziteta. Bila potom asistent na
tom fakultetu, radila na Biološkom institutu u Sarajevu. Prethodno je
odbila priliku da još tada u Ameriku dođe.
– Tih godina sam, po diplomiranju, dobila ponudu da, uz stipendiju,
postdiplomske studije završim u SAD, na Kaltek univerzitetu u Los
Anđelesu. Nisam to doživjela kao naročit izazov. Bila sam zadovoljna
životom u Sarajevu, moja Amerika je bila ovdje, vjerovala sam da sve što
želim mogu kod nas da postignem. Riješila sam i da se udam, pa ponudu
glatko odbila. Preporučim za to školovanje jednog poznanika, takođe
sjajnog studenta, koji je odlazak prihvatio i potom postao profesor na
univerzitetu u Los Anđelesu. Ko bi se, eto, nadao da ću i ja tu doći i
stvarati – seća se Snježana.
Izbio je 1992. godine rat pa je ona s porodicom, noseći bebu u
naručju, izbjegla u Beograd. U mislima joj je uvijek velika pomoć
sestrinstva manastira Vavedenje u tim danima, snalaženje da se opstane.
Slučaj je htio da za nju sazna Šeron Majls, supruga tadašnjeg otpravnika
poslova američke ambasade u Beogradu, i ponudi joj da dođe u Ameriku.
– I došla sam, sudbina je htjela tako. Najprije sam se zaposlila u
laboratoriji „Onkotek“ u Los Anđelesu koja radi testove za liječenje svih
vrsta karcinoma. Tu sam postala asistent Barbare Keplen, najpoznatijeg
citogenetičara u SAD, specijalizovala citogenetiku, 12 godina u
„Onkoteku“ radila. Pošto je Barbara umrla, prešla sam na rad u kompaniju
Patrika Suna, jednog od najbogatijih Amerikanaca. Kod njega sam bila
direktorka laboratorije za kliničku dijagnostiku, sa specijalnošću za
ranu detekciju raka grlića materice – objašnjava naša sagovornica.
Prebogati Patrik ju je, priča Snježana, uvažavao, slao po Americi da
procjenjuje vrijednosti laboratorija koje je kupovao. Za jednu u Indijani
pitao ju je, na primjer, da li je dobar izbor i je li dovoljno platiti 30
miliona dolara.
– Više nego dovoljno, rekla sam, znajući da ona manje vrijedi. Ali on
je imao viziju i kupio za 30 miliona, uvjeren da će se uloženo vratiti.
Evo, sada poslije dvije godine ta laboratorija je zaradila 130 miliona –
ističe Snježana, koja je poslije 18 godina rada u onkologiji riješila da
specijalizira molekularnu genetiku i sada radi za „Avir“. Živi u Los
Anđelesu, sin Stefan magistrira finansije i bankarstvo, a suprug
Staniša, inženjer, ima svoju firmu za projektovanje.
– Uspjeh u svijetu zahtijeva profesionalan i pošten odnos prema poslu,
stalno usavršavanje, pa i priličnu dozu sreće. A najvećim dostignućem
smatram kad je predjsednik kompanije u kojoj sam dugo radila lično došao u Istočno Sarajevo, gdje mi žive roditelji, da im oda priznanje za ono što
postižem. I nikad me nije napustila misao da treba nešto da učinim za
moj narod. Upravo radimo da najmoderniju tehnologiju prenosimo po svijetu,
otvaramo laboratorije u Kataru i drugim državama, pa nastojim da možda
nešto uradimo i na ovim prostorima – kazuje sagovornica „Politike“.
