U aprilu 1858. mladi francuski istraživač Anri Muo je plovio
od Londona do jugoistočne Azije. Naredne
tri godine je mnogo putovao istražujući insekte iz džungle koji i danas nose
njegovo ime.
Danas bi bio
zaboravljen da nije bilo njegovih dnevnika, objavljenih 1863., dvije godine
nakon što je umro od groznice u Laosu, sa samo 35 godina.
Muoovi opisi su zaintrigirali javnost, ali ne zbog buba i
paukova što ih je otkrio. Čitaoci su bili opčinjeni živim opisima velikih hramova
koje je progutala džungla. Muo je svijet upoznao sa izgubljenim gradom Angkorom
u Kambodži i sa njegovim sjajem koji uliva strahopoštovanje.
“Jedan od ovih hramova, suparnik onog Solomonovog,
projektovan od nekog drevnog
Mikelanđela, mogao bi da uzme časno mjesto pored najljepših građevina.
Veličanstveniji od svega što su nam ostavili Rim ili Grčka”, pisao je on.
Njegovi opisi su učvrstili u popularnoj kulturi očaravajuću
fantaziranje o neustrašivim herojima-istraživačima koji pronalaze izgubljene
hramove.
Danas je Kambodža poznata po tim građevinama. Najveći Angkor
Vat, izgrađen oko 1150te, i danas je najveći religijski kompleks na svijetu, jer
pokriva prostor četiri puta veći od
Vatikana.
Godišnje privlači dva miliona turista i zauzima ponosno
mjesto na kambodžanskoj zastavi.
Ali 1860., Angkor Vat je bukvalno bio nepoznat svima osim lokalnim
monasima i obližnjim seljanima. Ideja da je veliki hram nekada bio okružen
gradom od skoro milion ljudi bila je sasvim nepoznata.
Trebalo je da prođe preko jednog vijeka napornih arheoloških
iskopavanja da bi se popunila mapa. Izgubljeni grad Angkor je polako počeo da
se ponovo pojavljuje, ulicu po ulicu. Ali i dalje su znatne praznine postojale.
Sve do prošle godine, kada su arheolozi objavili serije novih
otkrića – o Angkoru i o još starijem gradu skrivenom duboko u džungli.
Međunarodni tim koji je predvodio dr Demijen Evans sa Univerziteta u Sidneju
mapirao je 370 kvadratnih kilometara oko Angkora za manje od dvije sedmice
uprkos minama preostalim iz kambodžanskog građanskog rata. Njihova tajna?
Lidar – sofisticirana senzorska tehnologija koja je unijela
revoluciju u arheologiju, pogotovo u tropima.
Montiran na helikopter koji je prelijetao područje uređaj sa
tom tehnologijom je ispaljivao milion laserskih zraka svake četiri sekunde kroz
prekrivač džungle bilježeći najsitnije varijacije u površinskoj topografiji.
Ono što su našli je bilo zapanjujuće.
Naučnici su pronašli nedokumentovani horizont grada
ugraviran u površinu šume, sa hramovima, putevima i razrađenim vodovodnim
kanalima koji se šire tim područjem.
Ova nova otkrića su duboko promijenila naše shvatanje
Angkora, najvećeg srednjovjekovnog grada na zemlji. Na svom vrhuncu, u kasnom 12. vijeku, Angkor
je bio metropola koja je pokrivala 1.000 kvadratnih kilometara. London će tek
za 700 godina dostići te dimenzije.
Angkog je bio prestonica moćnog kmerskog carstva koje je
predvođeno ratničkim kraljevima dominiralo tom regiom vijekovima pokrivajući
čitavu površinu današnje Kambodže i veliki dio Vijetnama, Laosa, Tajlanda i
Mjanmara. Ali njegovi počeci su prekrivani velom misterije.
Najfascinantnije od tog novootkrivenog grada je detaljno
razrađen sistem vodosnabdijevanja koji je postao svojevrsni pečat kmerskog
carstva. Kad se kraljevska prestonica pomjerila južno u Angkor pri kraju
devetog vijeka, kmerski inženjeri su imali jak sistem distribuisanja velikih
količina dragocjene monsunske vode koristeći kompleksnu mrežu velikih kanala i
rezervoara.
Iskorištavanje monsuna im je donijelo sigurnost po pitanju
hrane i učinilo elite fantastično bogatima. Tokom naredna tri vijeka kanalisali
su svoje bogatstvo u najveću koncentraciju hramova na svijetu. Jedan od hramova
Prea Kan, izgrađen 1191, sadržao je 60 tona zlata. Njegova današnja vrijednost
bila bi 3,3 milijarde dolara. Ali uprkos beskrajnom bogatstvu grada, nevolja se
spremala.
Na vrhuncu gradnje hramova hidraulični sistem je počeo da se
kvari – u najgorem mogućem trenutku. Pri kraju srednjovjekovnog perioda
jugoistočna Azija se suočila sa dramatičnim klimatskim promjenama.
Mapa laserskih snimanja je pokazala strahovite štete od
poplava na vitalnim gradskim kanalima vodosnabdijevanja.
Sa tako uništenim vodosnabdijevanjem Angkor je ušao u period
vrtoglavog pada od kojeg se nikada nije oporavio.
U 15. vijeku kmerski kraljevi su napustili ovaj grad i
pomjerili se na obalu. Izgradili su Pnom
Pen, novi grad i današnju prestonicu Kambodže. Život u Angkoru se polako
gasio.
Kada je Muo došao našao je samo velike kamene hramove, od
kojih su mnogi bili u stanju raspada. Skoro sve drugo – od običnih kuća do
kraljevskih palata, koje su sve bile napravljene od drveta – bilo je trulo.
Ogromnu metropolu koja je nekada okruživala grad progutala
je džungla.
Izvor: BBC
