Ovaj poziv je mnogima privukao pažnju pa je
Mladen uskoro morao da mijenja status da ima više nego dovoljno ljudi. Mladen je inače docent na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci,
predaje animaciju, specijalne efekte i kompjuterski generisanu sliku, a snimanje ovog kratkometražnog
horor filma je sinoć završeno. Tim povodom govorio je za
Frontal o poetici horor filmova, situaciji u našoj kinematografiji i još
ponečemu.
Prije svega, zašto baš film o zombijima?
Ideja za film mi je u glavi već godinama, oduvijek sam bio fasciniran
žanrom. Iako na prvi pogled horor filmovi djeluju jeftino, neki od
najvećih majstora filma su se oprobali upravo sa ovim žanrom, veoma uspješno. Motiv
mi definitivno nije sve veći broj horor blokbastera, mada sam pogledao dosta
njih pred moje snimanje. "World War Z" je jedan od
interesantnijih u posljednje vrijeme. Zanatski je perfektno odrađen.
Kako vi vidite
potencijale umjetničke ekspresije u jednom žanru kao što je horor?
S obzirom na to da se pored režije
bavim i montažom, horor je idealno područje za eksperimentisanje.
Pogotovo ako se ne radi sa krvoločnim
zvijerima i scenama, nego se sa filmskim jezikom naslućuje horor i pusti publika da domisli svojom
glavom. Iskonski strah koji domislimo u svojim glavama mnogo je jači od
prikazanog, vještački izazvanog.
Na primjer, mnogo je snažnija scena u
kojoj tik pred da se nešto strašno desi zatamnite sliku i pustite samo
zvuk, nego ako to i pokažete. Ljudski mozak je čudo i svaki član publike
će zamisliti svoju scenu.
Koji je
kostur priče i koliko će film da traje?
Film je kratkometražni, traje 15
minuta, a zove se “Posljednji pogled”. U pitanju je priča o tri sestre koje se
prerušavaju u zombije da bi preživjele u postapokaliptičnom svijetu punom
zaraženih, bivših ljudi. Kada vide još jednog nezaraženog
čovjeka, na kojeg upravo nailazi grupa zombija naći će se u dilemi: pomoći mu i
otkriti da su ljudi ili ga pustiti da umre?
Predstavite sebe i Aeon produkciju. O čemu se radi, ko ste i čim
se bavite?
Aeon je privatna video-produkcija
koja uglavnom radi animacije za strane klijente. Ovaj film igrom slučaja
provlačim i kroz svoju produkcijsku kuću, ali u pitanu je moj master rad
na Kreativnoj FTV produkciji na Fakultetu dramskih umetnosti Beogradu.
Kod nas se rijetko snimaju horori.
Da, istina je da se kod nas rijetko
snimaju horori, ali kod nas se, osim studentskih, rijetko snimaju filmovi
uopšte. A nije da nema ideja i ljudi. Jednostavno, potrebno je prvo
stabilna ekonomija, da se zadovolje osnovne potrebe, pa tek onda da sredstva
prelivaju u kulturu, da ljudi imaju čim da zadovolje potrebu za zabavom i
kulturnim sadržajima.
Boris Maksimović
