Zašto neki ljudi uspiju da pobjede ebolu, a neki ne?
Ebola se širi kontaktom sa telesnim tečnostima, bilo putem otvorene rane ili dodirivanjem očiju ili nosa zaraženim rukama.
Kada se nađe u tijelu, ebola se utvrđuje napadajući prvu liniju odbrane imunog sistema, blokirajući njegove pozive u pomoć.
Virus se reprodukuje velikom brzinom, inficirajući razne vrste ćelija
prije nego što imuni sistem prepozna prijetnju i počne da se bori.
Tek kada se u tijelu stvori dovoljno virusa počinju da se javljaju
simptomi – groznica, bol mišića, glavobolja i suvo grlo. I tek tada je
neko zarazan.
Nije poznato zašto ebola ima različit put kod
različitih osoba. Međutim, koliko će se brzo simptomi pojaviti zavisi od
količine virusa kojoj je osoba bila inicijalno izložena.
Svjetska zdravstvena organizacija objasnila je da se najviše virusa nalazi u krvi, povraćki i izmetu.
Za ebolu ne postoji određeni tretman, ali specijalisti tvrde da je
unošenje intravenoznih tečnosti i nutrijenata, kao i održavanje krvnog
pritiska ključno kako bi se tijelu dalo dovoljno vremena da se izbori sa
virusom.
Intenzivna dijareja i povraćanje mogu da dovedu do
dehidracije, dok u najgorim slučajevima krvni sudovi pacijenata počinju
da „cure“, izazivajući opadanje krvnog pritiska do opasno niskih nivoa i
tečnost počinje da se sakuplja u plućima.
Do smrti uglavnom dolazi usljed šoka ili otkaza rada organa.
„Oslanjamo se na odbranu tela da kontroliše virus. Moramo da pacijenta
držimo dovoljno dugo u životu kako bi tijelo uspjelo da uspostavi kontrolu
nad infekcijom“, tvrdi dr Brus Ribner iz Ejmori univerzitetske bolnice u
Atlanti koje je uspješno liječio tri humanitarca zaražena ebolom i sada se
brine o jednoj od medicinskih sestara iz Dalasa.
Međutim,
preživljavanje zavisi i od toga koliko brzo je pacijent dobio potrebnu
njegu, kao i od nekoliko faktora koji nisu u našim rukama.
Naučnici smatraju da je bitan faktor i početna reakcija imunog sistema –
da li previše bijelih krvnih zrnaca umre prije nego što mogu da započnu
borbu sa virusom.
izvor: Tanjug
