Gospodine Ceriću, oštro ste osudili napad u Parizu. Nazvali ste taj čin napadom na nedužne novinare. Mnogo je ljudi u muslimanskom svijetu koji ne misle da su oni bili nedužni, već krivi zato što su ismijavali Poslanika Muhameda. Šta vi kažete na to?
Za sada bih odgodio pitanje o nedužnosti. Iz Sire – zapisima iz života Poslanika Muhameda – znamo da je Poslanik bio napadan ili vrijeđan, a te uvrede su bile čak i gore od onih koje je upućivao Charlie Hebdo, no ipak nije izrekao niti jednu smrtnu kaznu. Kao muslimani, ako želimo izraziti svoju ljubav prema Poslaniku, to radimo u svom srcu. Naravno da karikature nisu u redu. Muslimanima se ne sviđaju te karikature, sramotne su. Ako je magazin Charlie Hebdo želio povrijediti muslimane, onda je u tome i uspio. Ako su pak željeli uputiti neku vrstu društvene kritike ili pokazati da kod muslimana postoje neke mane ili nedostaci, i to je takođe istina. No, ono što hoću reći je da ne možete voljeti Poslanika na način da tu ljubav iskazujete s puškom na gotovs.
Al Qaida, na primjer, je uvijek naglašavala da karikaturisti moraju umrijeti za ismijavanje Poslanika, pozivajući se na slučaj kada je Poslanik osudio na smrt Kaab bin al-Ashrafa, koji ga je ismijavao. Da li je to pogrešno?
Ne prihvatam taj argument. Ti teroristi prvo odluče šta da urade, a tek onda smišljaju izgovore. Znate li šta muslimanima više smeta? Charlier Hebdo je ismijavao i jevrejsku vjeru i zbog toga je najmanje jedan novinar bio kažnjen. Zbog antisemitizma. Želimo znati kako da riješimo ovu zagonetku? Ili, uzmimo za primjer Andersa Breivika, koji je ubio više od 70 ljudi. Kazao je da je to uradio kao hršćanin. Da li su ga zbog toga mediji prozvali hršćanskim teroristom?
Niko nije negirao tvrdnju da je Breivik vjerovao da je njegov zločin hršćanska misija.
Možda? Ipak, to nije prouzrokovalo histeriju o hršćanskom terorizmu u Evropi. Zašto, zaboga, mediji uvijek govore samo o „islamskom terorizmu“? Očito je da postoji dvostruki standard. Ovo što se desilo u Parizu nije „islamski terorizam“! Zamolio bih medije u Evropi za izvinjenje što stalno koriste izraz „islamski terorizam“.
Znači, počinitelji nemaju nikakve veze sa islamom?
Ne, to nema nikakve veze sa islamom.
Ako je tako, zašto ste potpisali pismo upućeno lideru terorističke grupe „Islamska država“ (ISIL), zajedno sa više od 120 muslimanskih učenjaka, u kojem ste pokušali uvjeriti Abu Bakra al-Baghdadija da su njegova vjerska uvjerenja pogrešna? Jasno je da ste mu se obratili kao muslimanu!
U svijetu živi 1,6 milijardi muslimana! Kada govorite o islamskom terorizmu, to se odnosi na sve njih. To je verbalni zločin. Zašto ne radite isto kada je riječ o hršćanskim teroristima? Ili sa jevrejskim teroristima, kao što su ubice Yitzhaka Rabina? Da li je iko krivio Musu a.s. za ono što je on uradio?
Ali ko krivi Poslanika Muhameda za ono što su ubice počinile u Parizu?
Svi krive islam!
Malo me zbunjuje kad kažete da napad u Parizu nema veze sa islamom, ali raspravljate o islamskoj teologiji sa liderom ISIL-a. Stoga vas pitam, da li napad u Parizu ima ikakve veze sa islamom ili ne?
Da li al-Baghdadi ima ikakve veze sa Parizom?
Još ne znamo, ali njegova škola je slična onome što se desilo.
Mi ništa ne znamo o učenjima pariških napadača. Reći ću to ovako: ono što se desilo u Parizu je protiv islama i protiv muslimana! To je neprihvatljivo! To je protiv vrijednosti slobode, protiv evropskih vrijednosti koje poštujemo.
Prema Kur'anu, ako neko počini blasfemiju, Alah će mu suditi poslije smrti. Ne postoji propisana svjetovna kazna za blasfemiju (bogohuljenje). Je li to tačno?
Da, tačno je. Da je islam vjera na način na koji to rade ovi teroristi, ne mislim da bih bio musliman.
Zašto je radikalna teologija ISIL-a i Al-Qaede tako primamljiva?
Mladi ljudi obično se protive uspostavljenim društvenim sistemima, a oni im nude argumente ne objašnjavajući im pri tome koja je njihova odgovornost. Mladi to pretvore u avanturu.
Šta činiti?
Vjerujem da Europi treba Vrhovni muftija. Treba nam glas da smiri situaciju. Neće svako prihvatiti tu dužnost, ali bi svakako imalo efekta. No, evropske države oklijevaju da to podrže.
Trebamo li razlikovati islam i islamizam?
Mislim da te razIike prave dosta konfuzije. Napadače u Parizu ne bi trebalo vezati ni sa jednim od tih pojmova. Oni su obične ubice. Oni ne znaju ništa o islamu.
Ali radikalni muslimani često su glasniji od umjerenih muslimana. Oni oblikuju imidž islama.
Ali oni to ne rade u ime islama! Za mene su oni rušitelji civilizacije!
izvor: NAP
