“Život može da bude jako težak. Cijenite ono što imate osnovno. Budite srećni, ustanite ujutru sa osmjehom, popijte čaj, kafu i krenite svojim putem, zašto biste brinuli zbog nečeg što je prolazno”, poručila je Dragana.
Volja za životom presudila je da razmišlja na način, koji onima u njenom okruženju uliva optimizam. “Jednostavno život je lijep, kakav god da je. Shvatila sam da sam ponovo dobila život na poklon, da mogu da se borim, da mogu da volim, stvaram, živim i da budem koristan član društva”, kaže ona.
U razgovoru za Tanjug, neposredno poslije predstavljanja brošure “Budi drug” u Skupštini Srbije, kao dio inicijative za dopunu školskog časa prvacima da u najranijem dobu uče o toleranciji, Dragana kaže da nikada nije ni sanjala da će postati invalid. “Život je nepredvidiv i uvijek postaviš pitanje, zašto baš meni? Eto, ja sam te 1999. godine krenula da popijem kafu sa prijateljima i završila u bolnici u Beogradu. Baš te godine je bilo i bombardovanje, tako da sam ležala sa povredom kičme, padale su bombe oko mene, a ja sam mislila, šta će sljedeće da se dogodi”, priča ona.
Tada je mislila da će, kako je rekla, prestati da živi, da će svijet prolaziti pored nje, a da će ona biti nijemi posmatrač, ipak, to se nije dogodilo, naprotiv, tada je riješila da proba ono što je cijelog života željela.
Kada je svom okruženju saopštila da će skočiti padobranom, nije im bilo prijatno, ali je ona odgovorila: “Zašto bi me kolica sputavala da probam nešto, što sam cijelog života željela da probam?”
To joj je, kaže, bilo prelijepo iskustvo, ali iako je željela da nastavi sa tim sportom, opet se potvrdilo da je život nepredvidiv.
Postala je majka, rodila sina Mihajla, koji sada ima tri godine. “Moramo da krenemo sa uklanjanjem barijera, ne samo arhitektonskim već i sa onim u glavama. Susrećem se raznim predrasudama, mada ne krivim ljude koji nesvjesno povuku svoje dijete kada vide osobu u kolicima ka sebi. Možda je to neki strah da invalidnost može da pređe, mada se to ne prenosi, tako da moramo edukovati ljude”, objašnjava ona.
Zbog toga, udruženje “Dragana Rodić” čija je predsjednica radi na tome da se takve predrasude otklone i ličnim primjerom dokazuje da svako ima izbor, da bude srećan ili da se okrene drugoj strani medalje.
Dragana Rodić, osim što je prva žena u Srbiji sa invaliditetom, koja je skočila padobranom, radi na Univerzitetu u Nišu, kao stručni saradnik, a napisala je i knjigu “Splet okolnosti”.
Za svoju knjigu kaže da je filozofska misao, svakodnevna, osvježavajuća, poslije koje se ljudi osjećaju bolje. “Kada sam putovala avionom sa jednom koleginicom sa beogradskog univerziteta, ja sam čitala svoju knjigu i onda sam pomislila – ne mogu da vjerujem da sam sve ovo ja napisala – satkana je istinskom borbom”, objasnila je ona.
Borbu će, poručuje, nastaviti i dalje. Sada radi na tome da se učenicima prvog razreda u okviru predmeta “Svijet oko nas”, dijeli i brošura, odnosno bontončić, koji, iako je mali, kaže, donosi velike promjene jer uči djecu od najranijih dana da budu tolerantni.
izvor: Tanjug
