Piše: Srđan
Barašin/ Student INFO
Nepostojanje studentske organizacije čiji je jedini interes bolja akademska
zajednica i bolji uslovi studiranja samo potrvrđuje tezu da su studentske žurke
vrhunac studentskog organizovanja. Istovremeno, promotivne cijene pića
predstavljaju osnovni ideal kojem teži svaki student pojedinačno. Ako pogledamo
nekoliko decenija unazad vidimo da su studentski ideali i organizovanje studenata
stvari koje evoluiraju.
Na primjer, studentske demonstracije 1968. godine u
Beogradu bile su organizovane zbog loše ekonomske situacije u zemlji i opšteg
nezadovoljstva životom u policijskoj državi. Osnovni ideal tih demonstracija je
bila sloboda. Ako uzmemo u obzir samo studentsko organizovanje, ne polemišući
oko eventualne političke pozadine demonstracija, onih godina prije Petog
oktobra studenti su se takođe borili protiv policijske države, loših uslova za
studiranje i sl.
Osvrćući se na istorijat studentskih demonstracija u
Republici Srpskoj lako se može pretpostaviti da su studenti zadovoljni stvarima
koje ih se tiču i koje ih okružuju. Jedini primjer tzv. nezadovoljstva
zabilježen je prije nekoliko godina kada je grupa od stotinjak studenata izašla
na demonstracije zbog izgradnje zgrade studentskog doma. Njihov motiv je diskutabilan, jer je lider tadašnjih demonstracija danas član predsjedništva
mladih jedne političke stranke koja je nezadovoljna vlašću. Dakle, taj primjer
možemo zaboraviti, bar što se tiče organizovanja studenata okupljenih oko
iskrene borbe za pravi ideal.
Naši djedovi i komšije, profesori i prijatelji su
učestvovali na većini tih demonstracija. Iako su tada izvukli deblji kraj i
snosili posljedice zbog borbe za ideal, svi oni su danas ponosni što su bili
dio priče koja je težila slobodi. Teško je znati na šta će današnji student
biti ponosan za četrdeset godina kada je jedini ideal kojem teži promotivna
cijena pića na studentskoj žurci.
Teško je priznati, ali naša studentska priča živi svoj poraz.
A nezavisna studentska misao će se teško primijetiti zato što nije jedinstvena.
Jasno je da studenti nemaju povjerenja u svoje lidere. Do takve situacije je
moglo doći iz nekoliko razloga. Između ostalih, tu su lična materijalna korist
koju je većina studentskih lidera ostvarivala kroz organizovanje projekata od
kojih je veliki broj fokusiran na studentske žurke; te nepovjerenja koje je
prouzrokovano političkom pozadinom svake studentske organizacije.
Iako ne znamo gledati u budućnost, posmatrajući
nekolicinu današnjih studentskih lidera vidimo naše lidere u budućnosti.
Svakako, svi oni neće doprinijeti napretku ovog društva. Jedino mogu da se
usavrše u demagogiji, ali ona nam svakako neće donijeti ništa dobro.
Za one koji ne znaju, slobodni studenti ne vole politiku
u smislu da njihovi lideri budu barjaktari političkih stranaka koje se bave
demagogijom i dnevnom politikom. Slobodne studente interesuje politika u
suštini svog postojanja. Njihova osnovna misao se ne tiče dnevnopolitičkih
preleta iz jedne stranke u drugu. Slobodni studenti vole nezavisnu misao. A ta
misao je nezavisna od politike, političara, dekana, rektora i profesora. Ona
zavisi isključivo od ideala i budućnosti koju zamišljamo.Baš zbog toga nam je neophodna
nezavisna studentska organizacija koja može doprinijeti razvijanju akademske
svijesti i jačanju studentskog uticaja u društvu. Naravno, to može da
postoji samo uz jednu stvar – zajedništvo.
