Kako posmatrate svojevrsni dualizam istraživačko vs
neistraživačko novinarstvo. I gdje vidite funkciju jednog, a gdje drugog?
Ja ne vidim dualizam tu. Istrazivačko novinarstvo je samo
jedan žanr novinarstva, a istrazivacki
novinari se bave istim zanatom kao i ostali novinari – samo su više
specijalizovani da razotkrivaju kriminal i korupciju (posjeduju izvjesne
istrazivaćke vještine, kakve imaju policajci, tužioci itd…). Ali funkcija i
jednog i drugog, odnosno novinarstva u cjelini, jeste da odgovorno informise
javnost o bitnim i relevantnim temama. Kod nas je tu došlo do male zabune – sve
je više medija i novinara pod cenzurom i onda se termin ”istrazivačko
novinarstvo” koristiti za one koji slobodno radne svoj posao, ali to nije
prava upotreba tog termina.
Šta vas je lično usmjerilo prema istraživačkom
novinarstvu, a posebno u istraživanja u oblasti kriminala i korupcije?
Interesovanje za svijet podzemlja, kriminala i korupcije.
Nikada nisam toliko bio zainteresovan za novinarstvo koliko sam volio da gledam
filmove i serije, čitam romane i stripove o kriminalcima. A onda sam shvatio da
bi mi bilo zanimljivo i da se bavim time. Mogao sam da budem i policajac, tužilac,
sudija, ali mislim da je najbolje baviti se ovim kao novinar.
U čemu nalazite satisfakciju u svome radu, u priznanju
struke, publike, lično zadovoljstvo?
Prije svega lično zadovoljstvo jer mi je ovaj posao jako uzbudljiv.
Takođe i osjećaj da radim nešto krupno i bitno za društvo, pa posao doživljavam
i kao neku vrstu misije.
Da li se može pristojno živjeti radeći ovaj posao?
Moguće, ali samo za onog koji se snašao. Mali broj novinara
od ovoga može dobro živjeti u našem regionu, većina jedva krpi kraj s krajem.
Novac je sve manje, kako u komecijalnim medijima, tako i u organizacijama koje
se bave istraživačkim novinarstvom i zavise od donacija.
Koliko ste se često susretli sa pritiscima u svome radu,
odbijanja da vam se pruži tražena informacija, pokušajima uticaja, prijetnjama i
sl. Na koje načine ste prevazilazili ove izazove? Neki posebno drastičan
primjer…
Često ima pritisaka i to je nešto s čim naučis da se nosiš.
Kod većine priča će se dogoditi da će neko pokušati da utiče na vas, da vas
prevari, da vam zaprijeti, prije svega tužbom i bitno je novinar pametno postupa u tim situacijama. Desiće
se i da vaše kolege novinari objavljuju tekstove protiv vas jer ste istraživali
njihove finansijere. To su jako mučne situacije. Kod ozbiljnih prijetnji, gdje
može biti ugrožen život novinara, se mora momentalno reagovati i prijaviti
ih.
Vjerujete li da kreirate promjene u društvu danas i
ovdje?
Mislim da je svaka organizacija koja se bavi istraživačkim
novinarstvom u našem regionu revolucionarna – iako se to ne moze odmah osjetiti.
Vjerujem da se promjene prave ali ne momentalno, već vremenom i da su istraživački novinari oni
koji mogu uticati na stav društva o nekim ličnostima i pojavama. Takođe, pravi
se dobra podloga za neka buduća vremena
kada će se, nadam se, živjeti bolje i kada ce moći da se istraživačko
novinarstvo pojavi i u mejnstrim medijima.
Kako ocjenjujete solidarnost i kolegijalnost među novinarima?
Jako slaba, skoro na nuli. Jedni novinari napadaju druge i
objavljuju tekstove u kojima se blate. A kada ste napadnuti od strane novinara
koje kriminalci plaćaju, vaše kolege će često stajati po strani i umjesto da
vas podrže, neće reagovati.
Autor: Frontal
