Govoreći na otvaranju, direktorka galerije (koja je takođe iz naših krajeva, sudeći po imenu i prezimenu), rekla je da je „naglašena pretenzija kao i opsesivna potreba društva za isticanjem eksternog, ekstravagantnog, nasuprot i u odnosu na značaj intrizičnih vrijednosti“. „Kad sam to pročitao“, komentariše naš čitalac, „osjetio sam se vrlo intrizično. Ne zbog štamparske greške (izostavljanja jednog ’n’), već zbog pretjeranog natrpavanja stranih riječi, svojstvenog likovnim kritičarima.“
Pridjev intrinzičan, od engleskog intrinsic ’unutrašnji, suštinski, bitan, svojstven’, prilično je neuobičajen kod nas. Ima, međutim, riječi koje su još rjeđe, a uopšte nisu stranog porijekla. Nedavno smo čuli da je Matica hrvatska izdala „Srpsko‑hrvatski objasnidbeni rječnik“ Marka Samardžije, profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao i raniji „razlikovni rječnici“, i ovaj djeluje naivno i komično, unoseći među srpske odrednice mnoštvo arhaizama kao što su „dobrodetelj“, „pelengaće“ ili „trukovati“. Ni u Hrvatskoj nije primljen s pohvalama. Posebno ga je uzeo na zub Tomislav Čadež u „Jutarnjem listu“, koji ga ocenjuje kao „jezivo promašenu knjižurinu“ i „knjigočudovište“, a riječ „objasnidbeni“ iz naslova naziva „objasni-ti-meni riječ“.
Činjenica je da iz glagola objasniti ili tumačiti nije izveden pridjev sa značenjem ’koji objašnjava, tumači’, mada takvi pridevi postoje u većini evropskih jezika. U ruskom od glagola tolkovat’ (tumačiti) imamo pridev tolkovij, koji ima više značenja, ali izraz tolkovij slovar’, po rječniku Bogoljuba Stankovića, prevodi se kao jednojezični rečnik. Čekajte malo! Ako je „srpsko‑hrvatski objasnidbeni rječnik“ jednojezični rečnik, ne znači li to da su srpski i hrvatski zapravo jedan jezik (s varijantama)? Takva pomisao užasnula bi sve hrvatske domoljube, a ni naši patrioti ne bi je prihvatili, sem onih koji smatraju da postoji samo srpski jezik, u Hrvatskoj neopravdano nazvan hrvatskim. Ako je to tačno, onda je Matica hrvatska u Zagrebu izdala srpsko-srpski rečnik.
Izvor: NIN
