Dragaš je dijelove partijske karte pronašao ispred Narodne skupštine RS i ponio sa sobom. Kada je došao kući, iz dosade je krenuo da sastavlja dio po dio i kada je konačno završio, desilo se nešto neobjašnjivo.
„Još kao vrlo mali pokazivao sam sklonost ka problemskim rješavanjima zadataka. Roditelji su me zatvarali u kavez, davali mi štap, bananu, i sve… Znate, Volfgang Keler ih je obarao s nogu. Hoću da kažem, imao sam ta analitička iskustva potkrijepljena učenjem uviđanjem. Tog dana sam iz dosade krenuo da sastavljam ovu intrigantnu polomljenu člansku kartu, i na moje ogromno iznenađenje, kada sam je sastavio, pojavio sam se u Šumama Srpske, obavljajući neki posao za koji uopšte nisam ni školovan. Ipak, sada primam platu i nemam se na šta žaliti, to mora da je bila magija“, poručio je Dragaš.
Dodao je, da je ipak kao savjestan građanin poručio nadređenim ovog javnog preduzeća da će njegovo radno mjesto vrlo vjerovatno prouzrokovati dodatni minus na kraju salda. Međutim, dobio je odgovor da se on očigledno ne razumije u elementarne stvari iz polja matematike, te da minus i minus – daju plus. Nakon toga, Dragaš nije imao dodatnih primjedbi.
Banjaluka je tako na neki način dobila svoju međugorsku gospu, a epilog koji je uslijedio zapanio je javnost. Naime, određeni krugovi unutar SPC koji podržavaju aktivizam zilota, došli su na ideju da kanonizuju pomenutu kartu kao ”sveti relikt – karta uposlenica”. Ovaj praznik je, kako kažu zilotski krugovi, planiran da se slavi 29. februara, odnosno svake prestupne godine.
Napomena: Vijest je satiričnog karaktera, a svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna
Autor: Stefan Blagić
