U srijedu popodne, Banjaluka je okupila zaista posebne mlade ljude u okviru jedne konferencije. Posebni su po tome što su pokrenuli svoje male biznise. Čak bih ispravila samu sebe i ne bih njihove poslove nazivala „malim“ već velikim i hrabrim. Ispričali su svoje priče u dvadesetak minuta – sve su bile drugačije, a opet su jednako bile pune lijepe energije i inspiracije. Postojala je samo jedna činjenica koja je spajala ove fantastične ljude a to je – svi oni imaju ne dva, tri… svi oni imaju mnoštvo polja interesovanja i raznovrsnih hobija. Oni govore nekoliko stranih jezika, u slobodno vrijeme sviraju muzičke instrumente, bave se sportom, putuju po svijetu na različite načine i njihove priče su toliko zanimljive, da ne znam da li bih ih ikad čula na nekom „običnom“ mjestu. Sve zajedno, vjerovatno ne.
Zadivljujuće je i to da ovo nije prvi događaj takve vrste (o da, ja sam ispratila skoro svaki – osim onih kada nisam bila u Banjaluci). Interesantno je da svaki startap ima svoju priču, počevši od ideje, pa sve do realizacije i iskri u očima kod vlasnika koji pričaju o svemu tome. Da im je lako – vjerovatno nije. Ali oni su odlučili da svoje ideje realizuju u djelo. Postoje i radionice na kojima preuzetnici pričaju i o svojim izazovima i problemima i kako su izašli na kraj sa njima (jedna je baš uskoro početkom decembra).
Kako dolazim do informacijama o ovim događajima? Lijepo i jednostavno – na fejsbuku. Moj fokus na društvenim mrežama je na svim stvarima koje me mogu unaprijediti i učiniti kvalitetnijom osobom. A ako ih pažljivo birate, njih ima jako puno. Kurseva, knjiga, besplatnih predavanja, poziva na radionice, seminare… znanje je dostupno baš svima i to je jedna od stvari koja je fenomenalna na internetu. Ostalo je sve do vas i do toga šta želite i o čemu želite da čitate. Imam i običaj da sa sobom u torbi uvijek nosim knjigu i u svakoj situaciji u kojoj mi to vrijeme dozvoljava (pogotovo u onim momentima kada moramo da čekamo nekoga ili nešto), čitam nešto što me zanima. To ne mora nužno biti udžbenik – uglavnom se radi o književnim djelima koja, bar meni, rasterećuju mozak, razvijaju maštu, vode me gdje poželim i svaka od njih ostavi djelić sebe u mom načinu razmišljanja, pisanja i doživljaja svijeta. Kad smo već kod relaksacije, konferencije ovakve vrste su pravo rasterećenje za sve ono čime smo danima „bombardovani“. Za sve one teme koje vas danima samo opterećuju, konferencije vam dođu kao pravi wellness za mozak. Jedno pravo tuširanje mozga lijepim i korisnim informacijama.
Na kraju konferencije, jedan vlasnik firme je pitao sve prisutne da li ima neko ko aktivno priča njemački jezik i ako ima – da mu se javi. Znanje se uvijek isplati. Nikad ne znate gdje je vaša šansa. Ali u stalnom usavršavanju svakako jeste.
Autor: Dušica Stevanović
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
Island ili da li muškarac može biti predsjednik
