U toku potrage za humanim pričama, veliki broj ljudi nije želio da javno ispriča svoju priču. U razgovoru sa psiholozima, dr Srđanom Puhalom i dr Srđanom Dušanićem, pokušali smo da dođemo do odgovora na pitanje: Zašto se čak i 23 godine nakon završetka rata, ne može pričati o humanoj strani tog strašnog perioda.
Dr Srđan Puhalo smatra da razlog toga leži u činjenici da narod želi da zaboravi taj ratni period i sve ono što su preživjeli i doživjeli u ratu, što je potpuno očekivano i ljudski.
"Činjenica je i da 23 godine nakon rata mi imamo problem da se o ratu ne govori onako kako bi trebalo, već govorimo o ratu isključivo iz pozicije jedne strane i to iz pozicije srpske, hrvatske i bošnjačke strane", dodao je Puhalo.
Prof. dr Srđan Dušanić smatra da ovakve pozitivne priče mogu imati pozitivnu ulogu u razvijanju nekih humaniijih odnosa izemeđu različitih etničkih grupa na ovim prostorima.
"Davno je još u psihologiji pronađeno da kontakti između različitih grupa mogu da doprinesu da predrasude i te etničke distance budu manje. Naravno, kontakt treba da bude pozitivan. Čak i sjećanje na neke prethodne pozitivne kontakte može da izvrši ulogu pomirenja. Tako da je osvještavanje takvih pozitivnih primjera pozitivno i poželjno", rekao je Dušanić.
#HumaniPrimjeriNehumanogRata
Frontal
