Vujadin posjeduje „mercedes“ od 170 kubika, model iz 1938. godine, koji je dugo sređivao, popravljao, nabavljao dijelove iz NJemačke da bi mu vratio stari sjaj.
Kupio sam ga u Beogradu u raspadajućem stanju, za 5.000 maraka. Sve sam uredio, nabavio dijelove, zamijenio zarđale limove, sve doveo u stanje kao da je sada izvezen iz fabrike – hvali se Vujadin.
On pažljivo čuva svog ljubimca na četiri točka. Ni kapi kiše, veli, na njega ne smije pasti niti gume da zagaze u blato.
Strogo i pažljivo čuvam svoj „mercedes“ koji sada nema cijenu, mada mi je nuđeno mnogo novca za njega. Garažiran je u vanrednim uslovima, gdje nema prašine niti bilo kakve prljavšine. Ukoliko dobijem zahtjev da učestvujem u svatovima, vozim mladence, za parade ili filmove. Ipak, prvo se raspitam za vremensku prognozu jer on ne može na kišu – objašnjava Vujadin za Srpskainfo režim za svoje vozilo.
Mile Ivaštanin iz susjednih Laminaca hvali se biciklom koji je stariji od Vujadinovig „mercedesa“ ali ga pretjerano ne čuva.
U NJemačkoj sam zaradio penziju a kada sam odlučio da se vratim kući, u rodno selo, i tu nastavim život. Nemac, moj prijatelj, poklonio mi je bicikl. On je iz Hitlerovog doba, ugodniji za vožnju nego motocikl. Sve se ljulja, kao da sam u lađi na vodi – ne ostaje ni Mile dužan u pohvalama svog ljubimca.
Međutim, on svoj bicikl svima rado ustupa, da se provezu po selu i uvjere u njegove karakteristike.
Mnogi ne vjeruju, a ja onda, kažem, ko ne vjeruje neka provjeri. Može da se proveze i shvati šta je i kako se na putu voziti na pravom njemačkom biciklu. Tu ništa ne škripi niti žulja, samo ljulja – kaže Ivaštanin pozirajući pored svoga dugovječnog dvotočkaša na kojem ništa nije popravljao, osim što povremerno naduva gume jer izduvaju na vrućini ili na velikoj hladnoći.
Izvor: Blic
