Dubrovnik je poznat kao „Biser Jadrana" i njegov Stari grad je 1979. godine uvršten u svjetsku baštinu, a od tada privlači više od milion posjetilaca svake godine. Istorijska gradska jezgra zapravo su utvrđena zahvaljujući 2 km dugim gradskim zidinama koje su u prošlosti služile kao zaštita od osvajača. Glavna ulica u Starom Gradu zove se Stradun i omiljena je i za mještane i za turiste. Na kraju Straduna možete vidjeti Knežev Dvor koji je prikazan u svjetski poznatoj TV seriji “Igra prijestola”.
Prošle godine Stari grad je posjetilo oko tri miliona posjetilaca, od kojih je većina pristigla sa oko 400 brodova za krstarenje. Kritičari kažu da nanose dugoročnu štetu istorijskim nalazištima, ali obzirom da egzistencija 80% mještana zavisi od turističkog prometa, ovaj se problem uglavnom zataškava. Međutim, evidentno je da tamo gdje su nekada bile knjižare, pekare, mesare i frizerski saloni sada su tezge koje služe turistima. I sami brodovi spaljuju ogromne količine fosilnog goriva, tako zagađujući vodu i zrak čime ozbiljno utiču na morski ekosistem.
Sve veći osjećaj stanovnika grada da je turizam postao prekomjeran natjerao je gradonačelnika da uvede pooštrene kontrole: tokom jutra samo dva broda mogu pristati, a treći poslije podne. Iduće godine na kopnu će biti dopušteno ograničenje od 4000 posjetilaca, a za dvije godine svaki će se plaćati porez od 2 eura. Drugi je prijedlog da brodovi – koji imaju tendenciju da ostave svoje motore da rade tako da hladnjaci, klimatizacija i druge tehničke funkcije i dalje rade – budu uslovljeni da crpe svoje zalihe energije s hrvatskog kopna. Gradonačelnikov argument je da bi grad trebao barem financijski profitirati od prisutnosti brodova, iako ekolozi kažu da odredba neće riješiti ekološku štetu. Takođe, nije detaljno opisano kako će se te mjere primjenjivati ili kako osigurati da operateri krstarenja poštuju pravila.
U međuvremenu, u susjednoj Crnoj Gori, Kotor se suočava sa sličnim problemom. Oko dva i po sata uz obalu, u njemu se često se nalaze tri ogromna broda usidrena u luci, a svaki ostaje u prosjeku 12 sati.
Kotor je još više u opasnosti od Dubrovnika, jer Crna Gora nije članica EU, tako da se zakoni EU ne primjenjuju. Brodovi mogu koristiti jeftinije ulje koje sadrži sumpor, a nema ograničenja buke za koja se zna da oštećuje organizme poput riba i kornjača. Lokacija Kotora – na kraju zaljeva Boka Kotorska, koji je okružen velikim planinama – znači da se gasovi koje ispuštaju brodovi duže zadržavaju, šteteći kvalitetu zraka. Ribari i morski biolozi takođe se žale da se brodovi vuku po dnu zaljeva, šteteći ekosistemu, i da ispuštaju otpadnu vodu, te na taj način oslobađaju stranu materiju u zaljev i dodatno narušavaju prirodnu ravnotežu. Veliku štetu trpe i morska trava, školjke i bogata flora morskog dna.
Izvor: The Guardian
