Reč je o fragmentovanoj zagubljenoj ploči koja je poslužila kao podloga za popločavanje iz vremena vladike Nikolaja Velimirovića.
Natpis govori o posljednjoj srednjovjekovnoj obnovi Žiče, 1562. godine, u vrijeme mitropolita Zaharije. On je najvjerovatnije u zapustjelom manastiru obnovio monaške kelije, palatu u sjeverozapadnom dijelu manastira i spoljnu pripratu Spasove crkve.
U susret obilježavanju osam vijekova od samostalnosti SPC, danas je predstavljeno ovo otkriće, ali i niz projekata koji se i dalje odvijaju i manastirskom kompleksu.
U pitanju su istraživački radovi na fasadi manastirske crkve, parterno uređenje porte i projekti statičke sanacije najugroženijih objekata.
U susret proslavi 800 godina samostalnosti SPC, Ministarstvo kulture i informisanja Srbije za protekle tri godine izdvojilo je za više projekata u manastiru Žiča oko 36,7 miliona dinara.
Monahinja Nektarija zahvalila se resornom ministarstvu zbog pokretanja niza istraživačkih radova na objektima u porti manastira Žiča što, kako je navela, do sada nije bio slučaj.
„Prilikom istraživačkih geo-mehaničkih radova ustanovljeno je potporni zid porte nema čak ni temelj na nekim mestima, čime je ugrožen ne samo zid, već i porta i svi objekti koji se u njoj nalaze“, kazala je monahinja Nektarija, koja se posebno zahvalila profesoru dr Mirku Kovačeviću, dugogdišnjem savjetniku manastira Žiča, bez kojeg se, kako je rekla, ne bi znalo u kom smjeru bi išli njihovi projekti.
Dr Mirko Kovačević je podsjetio da je Žiča bila u ruševinama sve do sredine XIX veka, kada je počela njena obnova. Drugi put obnova Žiče počela je 1925. godine po projektima profesora Jovana Deroka, nakon što je u Prvom svjetskom ratu bila dodatno (skoro 60 odsto) srušena. Konstrukcija koja je rađena prilikom obnova, nakon zemljotresa 1987. i 2010. godine – pokazala je pukotine i znake statičke nestabilnosti. Zato je osnovni projekat za Žiču, prema riječima dr Kovačevića – statička sanacija građevine. Drugi problem je njena fasada koja je prvobitno bila crvene boje.
Tu crvenu boju katolikona Sveti Sava je, kaže Kovačević, donio sa Svete Gore. Zapravo, Žiča je bila malterisana malterom koji je bio crvene boje (nije naknadno farban malter) i čiji su ostaci bili vidiljivi prije Drugog svjetskog rata.
Devedesetih godina, kako se danas moglo čuti, obnova Žiče rađena je materijalima koji su bili novina, ali nisu održali fasadu bar pola vijeka, jer je ona odmah počela da pokazuje pukotine. Trebalo je da na svjež malter bude nanesena crvena boja, koju bi malter odmah upio.
„Međutim, umesto da rade male površine koje bi odmah bojili, majstori su malterisali velike površine i bojili tek kad su sve završili, pa boja nije svuda isto upila i fasada je bila neujednačene boje. To se mora ispraviti, posebno što se pokazalo da se prethodni malter nije vezao za građevinu“, objasnio je dr Kovačević.
Centralna proslava obeležavanja 800 godina počeće 6. oktobra okupljanjem svih arhijereja i molitvenim proslavljanjem u manastiru Žiča, poslije čega će program biti nastavljen u manastiru Studenica i u Kraljevu. Narednog dana arhijereji će se okupiti u Pećkoj patrijaršiji, a 8. oktobra u 20 sati u beogradskom „Sava centru“ biće održana svečana akademija.
Izvor: krug.rs
