Premijera je održana sinoć u prepunoj sali Srpskog narodnog pozorišta, a u publici su bili predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije Miodrag Linta, predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac, te brojne ličnosti iz političkog, kulturnog i javnog života Novog Sada i Vojvodine, kao i predstavnici zavičajnih udruženja.
Sanda Rašković Ivić, kćerka Јovana Raškovića, smatra da bi Srbi imali mnogo bolju sudbinu da su više slušali njenog oca, čija je životna i politička filozofija sazdana u njegovoj rečenici da je "bolje hiljadu godina pregovarati, nego jedan dan ratovati".
On je i Slobodanu Miloševiću rekao zašto Hrvatska želi rat i zašto se Srbi ne smeju u njega upuštati – rekla je Ivićeva Srnu poslije završetka filma.
Ivićeva je napomenula da je njen otac još na početku 1991. godine rekao da je Hrvatskoj potreban rat da bi bila priznata, jer je iz iz Drugog svjetskog rata, iako izašla kao pobjednica, imala veliku ljagu zvanu Nezavisna Držvana Hrvatska.
Ona je dodala da je Rašković objašnjavao Miloševiću da Hrvatska nije imala ni svoje gradove mučenike, niti svoje mučenike, te da ona jedino kroz rat može da ih stekne, kao što ni ni na koji način ne može dobiti u miru.
Prema njenim riječima, Milošević je pažljivo saslušao Raškovića, a onda mu poručio da se drži svoje ljekarske struke.
"`Doktore Raškoviću, ja znam da ste vi jedan veliki humanista, ali bolje da se vi držite svoje ordinacije, a nama političarima prepustite da vodimo cjelokupnu priču`. Nažalost, znamo kako se ta priča odvijala, šta je poslije bilo i šta se sve dogodilo", ispričala je Ivićeva.
Ivićeva je istakla da je politika njenog oca nešto što treba da bude uzor svakom političaru, koji se očinski brine za svoj narod, koji ne želi da ga gura u ratne sukobe. "To je politika mira, uvažavanja, strpljenja, dijaloga i slobode", objasnila je Ivićeva.
Ona je rekla i da je film o njenom ocu pogodio suštinu i dao njegov portret kao čovjeka, ljekara i humaniste, ali i kao političara.
S druge strane tu su i dešavanja u Hrvatskoj vezana za srpski narod, način na koji je to sve vođeno sa apostrofima na neku prošlost, koja ne može da se ne pomene i koje ne možemo da se ne setimo. Posebno kad govorimo o sukobima iz devedestih godina prošlog veka, ali i o dešavanjima sa srpskim narodom od 1941. godine na ovamo – pojasnila je Ivićeva.
O filmu su pred početak prikazivanja govorili predsjednik Društva "Dr Јovan Rašković" akademik Dragan Škorić i Dragomir Lalić iz Otadžbinskog pokreta "Dok žive Krajišnici-živeće i Krajina".
Lalić je prethodno uručio povelje i plakete najzaslužnijima pojedincima za doprinos u očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine Srba iz Krajine i Hrvatske.
Plaketu za doprinos realizaciji filma dobio je predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović. Plakete i povelje uručene su i akademiku Draganu Škoriću i novinaru Milanu Livadi.
Ova priznanja naknadno će biti uručena i direktoru "Srbijagasa" Dušanu Bajatoviću, Draganu Pavloviću, pokrajinskom sekretarku za kulturu, javno informisanje i odnose sa vjerskim zajednicama Dragani Milošević, kao i direktoru Fonda za pružanje pomoći izbjeglim, prognanim i raseljenim licima Dušku Ćutilu.
Film o dr Јovanu Raškoviću i Srbima u Hrvatskoj režirao je Nikola Lorencin, a njegovu realizaciju pomogli su Društvo "Dr Јovan Rašković" i Otadžbinski pokret "Dok žive Krajišnici-živeće i Krajina".
Prethodno je održan i bogat kulturno umjetnički program u kome su učestvovale krajiške izvorne grupe i pojedinci.
Izvor: Srna
