Dž. R. R. Tolkin je rođen u Blumfontejnu, u današnjoj Južnoj Africi.
Najpoznatiji po Srednjoj zemlji i romanima "Hobit", trilogiji "Gospodar Prstenova" i posthumno objavljenom "Silmarilionu", Tolkin, profesor na Oksfordu, bavio se i istorijom jezika i jezicima drevnih naroda i njihovom mitologijom što je imalo velikog uticaja na njegova djela.
Jedan je od rijetkih pisaca koji su u okviru svog djela osmislili gotovo čitave jezike.
Prvo djelo mu je bio prevod staroengleskog epa "Beovulf", ali je tek "Hobit", napisan za Tolkinovu djecu nekoliko godina ranije, a objavljen 1937, postao dovoljno popularan da je izdavač zatražio nastavak.
Taj nastavak bio je "Gospodar Prstenova", pisan sa prekidima od 1937. do 1949. Objavljivan je kao trilogija od 1954. do 1956. i prodat u preko 150 miliona primjeraka.
Kroz godine pisanja, Tolkinu je veliku podršku pružao najbolji prijatelj Klajv Stejpls Luis, pisac i autor serijala "Ljetopisi Narnije", koji ga je i nominovao za Nobelovu nagradu za književnost 1961.
Za života je objavio još nekoliko djela za decu, poput "Kovača iz Velikog Vutona" i "Farmera Gila od Buta", kao i više djela iz oblasti literarne teorije.
Priče o drevnoj istoriji Srednje zemlje kojima se stalno vraćao ali su ih izdavači konstantno odbijali nije uspio da objavi.
One su se pojavile tek 1977, četiri godine posle Tolkinove smrti, kao "Silmarilion". Njega je uredio Tolkinov sin Kristofer uz pomoć pisca Gaja Gevrijela Keja.
Senke priča o epskom i na propast osuđenom ratu Vilenjaka i Ljudi protiv Velikog Neprijatelja su se mogle nazreti i u "Hobitu" i u "Gospodaru prstenova". "Silmarilion" je dobio nagradu za najbolju knjigu fantastike 1978.
Kristofer Tolkin je nastavio da objavljuje nedovršene priče svog oca.
Najpre su se pojavile "Nedovršene priče o Numenoru i Srednjoj zemlji" 1980, da bi u periodu od 1983. do 1996. u 12 tomova objavio "History of Middle-earth", u kojima je sakupio sve radne nacrte i priče koje nisu ušle u objavljene romane.
Posle 2000. su izdata "Deca Hurinova", proširenje jedne od priča iz "Silmariliona", staronjemački mit "Legend of Sigurd and Gudrun", arturijanski "Fall of Arthur", "Story of Cullervo" na osnovu finske poeme iz 19 veka, i ranije ove godine "Beren and Luthien", takođe priča iz "Silmariliona" o ljubavi koja pobeđuje smrt.
Imena Beren i Lutjena su uklesana i na nadgrobnom spomeniku Tolkina i njegove žene Edit, koja je bila inspiracija za lik najljepše vile.
Na osnovu "Gospodara Prstenova" i "Hobita" su snimljene i filmske blokbaster trilogije u režiji Pitera Džeksona. "Gospodar Prstenova" je nagrađen brojnim Oskarima.
Slučajnošću ili ne, godina Tolkinove smrti, 1973, predstavlja broj Velikih Prstenova govoren unazad.
Učestvovao je u bici na Somi u Prvom svjetskom ratu, ali je ubrzo zbog lošeg zdravlja sklonjen sa fronta i raspoređen na dužnosti u Engleskoj, kada je i počeo da piše. Najveći deo života je bio profesor na Oksfordu.
Izvor: Glas Srpske
