Grad Banjaluka, na čelu sa gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem, planira da izgradi spomenik knezu Lazaru, koji će biti visok osam metara i plati ga 1,7 miliona KM sa porezom, u banjalučkom naselju Lazarevo.
Ako sam dobro shvatio, on bi se trebao smjestiti u onaj kružni tok.
Ovo je treći spomenik nekom od „naših“ velikaša koje je mlađani gradonačelnik izgradio ili planira da izgradi. Imamo bana Kulina i Tvrtka Kotromanića na konju i sad čekamo ukazanje Lazarevo.
Realno, već sada i Kulin i Tvrtko su nevidljivi za obične ljude, a nisam siguran da su i posjetioci Banjaluke baš oduševljeni njima. Obični su, klasični, kao da ih je napravio neko prije 150 godina, a ne u 21. vijeku.
I to je prvi problem.
Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, svojim neznanjem, svojim neukusom i svojom samouvjerenošću sve radi da ovaj grad pretvori u Skoplje, prestonicu Makedonije i kiča.
Drugi problem je mnogo ozbiljniji.
Svaki od ovih spomenika, nemaju veze s Banjalukom, a možemo reći ni sa Krajinom i njihovo podizanje ima za cilj „etničko“ zapišavanje teritorije i dokazivanje da je ona oduvjek bila naša, srpska.
Budimo konkretni.
Lazarevo, koje je valjda dobilo ime po knezu Lazaru 1992. godine, na ovaj način spomenik postaje spomenik urbicidu koje je Banjaluka doživjela tokom rata, kada su se mijenjala imena naselja, ulica, škola i brda.
Promijenili su se i ljudi, nešto kao rezultat pritiska i progona, a nešto kao rezultat izbjeglištva.
I dan danas Banjalučani ovaj dio grada zovu Budžak, što na turskom znači zabačen ćošak.
Umjesto da se pozabavi obnavljanjem spomenika partizanima na Banj brdu, tj. Šehitlucima, koji su oslobodili Banjaluku od fašista u Drugom svjetskom ratu, a koji se nalazi u katastrofalnom stanju, gradonačelnik preferira nacionalnu mitologiju.
Mlađani gradonačelnik, postavlja spomenike koji istorijskim ličnostima koji nemaju veze s ovim gradom i regionom.
Ako Stanivuković ovako nastavi, možemo vrlo brzo očekivati i spomenik Milošu Obiliću u Obilićevu, tamo preko Vrbasa ili možda i čitavu scenu ubistva Murata, od strane dotičnog srpskog junaka.
Ono što sigurno znam da Ismail- aga nikada neće dobiti spomenik u Aginom Selu, barem dok se ovakvi kao Stanivuković pitaju.
Preuzeto sa: blogger.ba
