Odgovor je veoma jednostavan: zato što ga ne kontrolišu. Naši političari vole jedino ono na šta su direktno stavili šapu i od čega imaju korist. Tako da je bolje reći da domaći političari ne vole samo onaj NVO sektor koji nisu sami osnovali. One nevladine organizacije koje služe njihovim interesima i u koje su postavili svoje poslušnike-izuzetno cijene.
Tako smo u prilici da često čujemo kako se ovdašnji političari žale na netransparentnost rada nevladinih organizacija. Taj prigovor često stoji. No, ko su političari da ga postavljaju? Oni sami djeluju protivno svim principima koji se tiču javnog i transparentnog djelovanja. Kako se finansiraju njihove stranke? Odakle dolazi novac za njihove kampanje? Zašto niko ne priča o takozvanim „crnim fondovima“ koje imaju sve ovdašnje stranke?
Sljedeći bitan momenat jeste taj što se sve više mladih i obrazovanih ljudi odlučuje za rad u nevladinom sektoru. Političari to vide kao dokaz neinventivnosti i svojevrsne lijenosti omladine. Oni, koji u životu ništa nisu radili već su sve stekli baveći se politikom. No, na stranu to: ključno pitanje je zbog čega se mladi i talentovani ljudi odlučuju za NVO? I tu je odgovor veoma jasan: lakše je osnovati nevladinu organizaciju nego firmu. Jeftinije je voditi NVO nego preduzeće. A ko je kriv za to što je profitabilnije imati svoju nevladinu organizaciju nego sopstveno preduzeće? Političari, naravno. Oni su ti koji kreiraju zakonska rješenja, oni su ti koji su načinili sistem u kojem je najracionalnije tražiti ulaz u javni sektor, pa ako to ne uspije-okrenuti se NVO sektoru. Privatni sektor je najnepoželjnija opcija za svakog mladog čovjeka jer su tu uslovi rada najteži a plate najmanje. A prema teoriji racionalnog izbora ljudi uvijek teže da izaberu posao na kojem zarađuju što više uz što manje uloženog truda.
Dakle, ljudi se samo prilagođavaju sistemu koji ne kreiraju oni, nego upravo političari. Političari su ti koji su sistemski uništili društvo i omogućili da u njemu zavladaju principi zbog kojih optužuju druge. Kažu, NVO sektor finansiraju stranci. Pa ko je finansirao današnje naše političke moćnike? Uozbiljimo se konačno.
S druge strane, jasno je da i same nevladine organizacije često zloupotrebljavaju namjenu zbog koje su osnovane. Parazitski sistem, kreiran od strane političara, prihvaćen je i u tom sektoru. No, osnovna odgovornost ipak leži na političarima jer oni imaju na raspolaganju poluge koje su ekskluzivne, a u pitanju su instrumenti zakonodavne i izvršne vlasti. Zato treba uvijek i na svakom mjestu žigosati najveće krivce za stanje u društvu i ne nasjedati na jeftine trikove političkih stranaka i njihovih patetičnih funkcionera.
