Kad je prije nekoliko dana potpredsjednik svjetski poznate kompanije „Forbs“ Kristofer Forbs posjetio Srbiju mediji su javnosti prezentovali različite detalje u vezi kako samog gosta i kompanije koju predstavlja, tako i određenih pojedinosti koje su pratile tu posjetu. Bilo je riječi o tome da bi za Srbiju bilo sjajno da samo jedan bogataš sa Forbsove liste najimućnijih ljudi svijeta dođe i investira u Srbiju. Pričalo se i o tome koga je sve Forbs posjetio, šta je rekao, šta su mu rekli.
Ipak, meni je jedan detalj bio neobično važan. Prilikom neke od tih mnogobrojnih posjeta nekom mjestu Forbsa su ponudili rakijom i još tim nekim tradicionalnim srpskim darovima. Čovjek je to odbio jer-posti. Trajao je uskršnji post i tad se vjernici uzdržavaju od mrsne hrane i pića.
Dakle, jedna od evidentnih razlika između Forbsa i većine Srba a pogotovo srpskih biznismena jeste u tome što ovaj posti. A šta je to post? To nije moda, to nije devedeset i neka pa da ti snimaš svoj post da bi se pokazao i kasnije to naplatio. Post je uzdržavanje, ali nije njegova suština u samom uzdržavanju koliko u tome da čovjek pokaže da se razlikuje od životinje. Da pokaže da kontroliše svoje mane, da pokaže da ima karakter. Kad postiš ti zapravo dokazuješ da možeš da vladaš sobom. Da uvažavaš i sebe i druge, tradiciju i Boga. Pokazuješ skromnost.
Naša karakterna osobina je alavost, gordost. Uvjerenost da smo najbolji a da su svi drugi loši i lošiji. Za svaki neuspjeh traži se krivac sa strane, nikad u sebi. Mrzi se onaj koji je ispred. Uopšte, malo je u nama hrišćanskih vrijednosti kojima inače neprestano ispiramo usta. I sve je to takvo postalo ovdje. Poniznosti i smjernosti nema ni za lijeka. Djeca više ne ustaju u autobusu starijima. Sveštenstvo vozi kola i vodi politiku. Čitalac ne čita nego se podsmijava piscu. Svuda je naopako. A uzrok, uzrok se traži u onome koji je prvi na očima. Bože, koliko se samo međusobno mrzimo, to je nevjerovatno. Koliko je tu one primitivne pakosti.
Zato bi valjalo učiti od tog Forbsa. Ne tražiti mu odmah mane, ne kriviti ga za sva naša zla i nesreće. Valja se uzdržavati, valja opraštati, valja jačati volju, smjernost i vrlinu. Materijalno bogastvo koje traje jedino može imati prethodni uslov u etičkoj snazi, moralnom bogastvu. Ne ide jedno bez drugoga, nemojmo biti u zabludi da može jedno bez drugoga. Prestanimo da se obožavamo, to je smrtni grijeh. Počnimo da učimo od drugih.
Za početak, s obzirom da smo to očigledno zaboravili ili da nema ko kod nas da nas to nauči-od Forbsa bi prvo valjalo naučiti ne kako se prave pare. Nego kako se posti.
