Studira pedagogiju, volontira, honorarno radi i ustakljuje ljudima uspomene.
• Ajla, odakle ideja Ajlinog ćošeta?
Ajlino ćoše je nastalo tako što sam imala dosta slobodnog vremena i sebe sam zamarala nevažnim stvarima. Kada sam shvatila da svu energiju, koju uzaludno trošim na svu tu nevažnost, mogu da prebacim na nešto dosta produktivnije, zanimljvije i nešto što će me ispunjavati, došla sam na ideju da izrađujem nakit. Htjela sam nešto ne baš često viđeno, neobično i nešto što bih i sama nosila.
• Sam naziv je veoma privlačan, pa mi reci čime se sve baviš u okviru toga?
Ajlino ćoše je prošlo kroz niz faza. Prva, koja idalje nije prošla, jeste rad sa tečnim staklom. Tu su naravno bile još i mnoge druge ideje: heklala sam šalove, kapice i džempere, pravila mašnice, svijeće, koristila aluminijske i bakarne žice… Danas se moj rad najviše bazira na pravljenju nakita sa tečnim staklom, podmetača, ustakljenih fotografija i uspomena.
• Svakodnevno vidim mnogo djevojaka koje se bave sličnim poslom. Kako ti pronalaziš inspiraciju i činiš svoje produkte unikatnim?
Moja inspiracija jeste sve ono što me okružuje. Doslovce sve! Od travke sa stadiona do bidermajera, ikebana, maslačaka, umjetničkih djela velikih majstora, muzike i ovog mog lijepog grada!
• Vjerujem da su čitaoci, koliko i ja, znatiželjni samim postupkom rada s određenim nakitom, kao i predmetima.
Ćoše je počelo s radom 13. 5. 2017. godine i mogu slobodno reći da je početak bio dosta težak. Prvu bočicu stakla sam gotovo bacila jer jednostavno nije uspjevalo! Kada sam shvatila na koji način sve to funkcionira, koji materijali mi trebaju, poslije stotine pregledanih tutorijala na instagramu i youtube-u, nekako je i uspjelo. Važno je samo sebi pronaći najlakši način pripreme, te doslovce sebi ispisati svu proceduru i promjene ukoliko radimo na nekim inovacijama.
• Sjećam se svakog nakita koji sam naručila od tebe i uvijek sam ostajala fascinirana rezultatom. Isplativost je uvijek gorka tema za umjetnike, ali nam reci kako se s tim nosiš? Uz to, očekujemo i cijene tvojih radova i način na koji možemo naručiti ono što nam se sviđa.
Cijene sam nekako kreirala da ne bude nikome ni puno, jer znam kako je kad ti se svidi neki komad nakita, a ne možeš ga sebi priuštiti, a da opet i ja imam nešto od toga. Ovo fakat radim iz ljubavi i sa puno pažnje, tako da proces izrade nekad zna i da portraje danima, iako je obično potreban jedan dan.
• Studiraš, volontiraš i nikad ne skidaš osmijeh s lica, no da li je bilo kritika na tvoj rad i koliko se dugo planiraš baviti ovim?
A kritika ima uvijek, ali hvala Bogu, uvijek je puno više pohvala. Ovo smatram svojim hobijem i bijegom od današnjice, a možda jednog dana bude i posao, jer bih voljela poslije završenog studija otvoriti jedno „pravo“ Ajlino ćoše, gdje će svako moći pronaći baš nešto za sebe.
• Više se i ne sjećam da li smo se preko ćošeta ili Udruženja Srce puno osmijeha upoznale, ali volim što jesmo. Reci mi, za kraj, koja je najljepša stvar u cjelokupnom tvom poslu?
Najljepša stvar su svakako poznanstva iz kojih se rode prekrasna prijateljstva. Mislim da je i nas povezalo ćoše, i na tome sam beskrajno zahvalna.
Autor: Nusrah Hadžić
#FrontalBlogChallenge
Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.
Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.
Povezane vijesti:
Njemačko ponovno skretanje u desno
