Komercijalne televizije žive od reklama koje puštaju u svojim najgledanijim emisijama. One nam pružaju ono što mi želimo i volimo gledati koliko god mi bježali od te činjenice i govorili da nije istina. Mnogi pozivaju na kulturu i govore da nam to nedostaje na televiziji i traže da se ukinu svi ti silni reality programi, a kao da nisu svjesni činjenice da neku osobu niko ne može natjerati da gleda nešto što ona ne želi gledati.
Davno je Orvel rekao da je moć pokidati čovjekov um na komade i onda ga ponovo sastaviti u obliku koji si ti izabrao. I nama se upravo to danas i dešava jer mediji kidaju naše umove i onda ih ponovo sastavljaju u skladu sa interesima koji njima odgovaraju. Kažu da je televizija najbolji izum za gubljenje vremena, a uz sve jeftine sadržaje koje nam nudi, čini se da je stvarno tako.
U današnje vrijeme internet je postao potreba i gotovo svi mu imaju pristup, i na kraju krajeva, samo nekoliko klikova mišem nas dijeli od puno kvalitetnijeg sadržaja od već pomenutih reality programa. Ali ipak, najveći problem je taj što će mnogi kliknuti da saznaju najnovije vijesti iz nekog reality programa. I upravo ti koji sve to čitaju na internetu određuju šta je in, a šta out i upravo će taj glas većine i uticati na ono što gledamo.
Ali mi se volimo pravdati i boriti za kvalitetnije sadržaje na televiziji koje nećemo gledati. Jer da nam puste kvalitetnu muziku, opet bi prebacili na turbo folk, da nam puste dokumentarne filmove, opet bi prebacili na reality, da nam dođu dobri i pošteni političari, opet bi glasali za iste. Čini se da mi želimo ono što ne želimo.
Autor: Ivana Vasić
#FrontalBlogChallenge
Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.
Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.
Povezane vijesti:
Krenuti na more, a ne zaustaviti se u Jablanici? NEMOGUĆE!
