Sa Anjom smo razgovaralli i tome ima li nešto zajedničko između onoga što studira, a to je socijalni rad na Fakultetu političkih nauka i glume.
FRONTAL: Upoznali smo te kao tonca u Domu omladine, znamo da se baviš glumom i da studiraš socijalni rad, da li ima nešto čime se još baviš a da mi ne znamo?
Anja Banjac: Da, pored navedenog predsjednik sam Gradskog omladinskog savjeta, trenutno vodim dva aktivna projekta, od kojih je jedan izrada Omladinske politike Grada Banja Luka. Pored tona bavim se i dizajnom svjetla za predstave u kojima ne igram.
FRONTAL: Otkud ljubav prema glumi?
Anja Banjac: Ta avantura na daskama počela je malim znatiželjnim koracima u mom sedmom razredu. Vremenom, znatiželja je počela da se hrani iskustvima i raste u ljubav. To nije samo ljubav prema glumi, to je ljubav prema pozorišnom životu i svemu što on nosi, lijepe i ružne stvari, nježne i grube, lepršave i mnogo naporne. Nosi nova poznanstva, putovanja, iskustva i znanja kakva ni jedna škola ne može da nam pruži, prijateljstva i uspomene za čitav život. Možda se neću uvijek baviti glumom, ali sve dok uživam pozorišne čari, ono će biti moj eliksir. Moje sigurno mjesto.
FRONTAL: Ima li nešto zajedničko između onoga što sada studiraš i glume?
Anja Banjac: Socijalni rad i gluma su ustvari veoma povezani, i jedno i drugo bave se ljudima, njihovim ponašanjima, postupcima, psihološkim i socijalnim promjenama. Glumac posmatra i prenosi na scenu s namjerom da oslika neki tip ličnosti, te preko njega ukaže na neki problem ili izrazi određenu emociju, dok socijalni radnik posmatra kako bi tumačio istog, s namjerom razumijevanja i eventualnog uticaja na promjenu ličnosti.
FRONTAL: Šta ti nedostaje u Banjaluci?
Anja Banjac: U Banjaluci prije svega, kao i svuda šriom Balkana, nedostaje školski sistem koji pruža mogućnost adekvatne edukacije u svim oblastima, pa i u umjetnosti, sistem koji prepoznaje i vrednuje umjetnost, a samim tim i kulturu koja ne staje samo u okvire maternjeg jezika i književnosti kao nastavnog predmeta. Nedostaje nam kavlitetnih sadržaja za mlade, kao i institucionalno razumijevanje i uvažavanje kada su u pitanju kultura i umjetnost, što podrazumijeva i novčane fondove. I meni lično nedostaje slobode, slobode govora i slobode djelovanja. Mislim da je Banja Luka previše politizovana i jedna od novih normalnosti među mladima postaje „ugrizanje za jezik„. Previše smo napeti i previše se toga čini u ime mladih, ali ne i za mlade. Stoga, ovom gradu nedostaje sluha, kako za mlade, tako i za umjetnost, ali i druge bitne krike koji se uguše na putu do onoga ko ih treba čuti kako bismo konačno počeli živjeti normalnim životnim standardom.
FRONTAL: Šta planiraš u budućnosti, kako vidiš sebe nakon 5-10 godina?
Anja Banjac: U budućnosti planiram razviti Gradski omladinski savjet koji će kao krovno tijelo mladih na lokalnom nivou u Banjaluci stvoriti nove mogućnosti i prilike za mlade, ali i za umjetnost. Želja mi je da za narednih pet godina uradim monodramu, igram u bar jednom filmu, te iskusim i glumu pred kamerom, proputujem Evropom, završim fakultet, možda u međuvremenu da upišem i Akademiju, te stanem na scenu onoliko puta koliko bude potrebno da probudim bar jedno mlado biće i pokrenem lavinu promjena ukazujući na ključne probleme u društvu sa nadom da će jednoga dana nešto zaista biti drugačije.
Frontal
