Vijesti

Mito Travar: Made in PRC

Riječ-dvije o nepostojanju bilo kakve zdravorazumske izvozno-uvozne strategije na državnom nivou, a pogotovo dugoročnog biznis plana za neutralisanje posljedica negativnog spoljnotrgovinskog bilansa sa zemljama koje nam, u milionskim iznosima, godinama uvaljuju i podvaljuju, između ostalog, svoje čačkalice, higijenske uloške, gaće, upaljače, koverte i slične budalaštine, a mi ćutimo…i uvozimo

Piše: Mito Travar

Sjedim udobno zavaljen, sa nogama na tabureu, nakon obilnog blagoutrobija u kojem se našao i pokoji komad telećeg mesa. Puštam da mi se krv lagano sliva iz mozga u stomak, izazivajući naglu hipotoniju koja će me za minut-dva, nema sumnje, odvesti u carstvo blaženog popodnevnog drijemeža. Al’ ne lezi vraže, vlaknasti ostaci teletine, zapali za krljave zube i nedostupni vrhu jezika uporno traže da budu odstranjeni. Iritiran tom činjenicom i potrebom da usnoj duplji priuštim nekoliko trenutaka dentalne higijene, krajnje nevoljno ustajem iz fotelje i vučem se do kuhinje. Iz gornjeg elementa vadim ovalnu plastičnu kutijicu sa pet stotina čačkalica. U prvi mah mi se čini da nema šanse da toliko komada bude nagruvano u tako malom prostoru. Ipak, ne pada mi na pamet da brojim. Kroz rupu na vrhu istresoh jednu čačkalicu i taman kad pođoh da džaram po čeljusti, pogled mi se zaustavi na naljepnici: Made in PRC. Stajao sam sa čačkalicom u ustima, kutijom čačkalica u ruci i upitnikom iznad glave, dok sam pokušavao da dokučim šta je PRC. Nakon podužeg naprezanja mi je sinulo: PRC je zapravo NRK.

 

U prošloj godini, u Bosnu i Hercegovinu je uvezeno čačkalica i drugih drvenih džidža-midža u vrijednosti od 7,3 miliona maraka! To su podaci Spoljnotrgovinske komore BiH i lako ih je provjeriti. Čačkalice i slična drvenarija su svrstani pod tarifnim brojem 4421909800 i zamaskirane tarifnom oznakom „ostali proizvodi” od nekog, pitaj boga kojeg drveta. Uvozili smo ih, abecednim redom, od Arapskih Emirata i Bahama, preko Norveške i Portugala, do Tajlanda i Južne Afrike, a najviše iz Rumunije, Mađarske, Njemačke, Bugarske i pomenute PRC (People’s Republic of China). Iz Narodne Republike Kine nam je pristiglo čačkalica u vrijednosti od 380.000 maraka. Koliko jadna i nesposobna mora biti neka država da samo u jednoj godini dozvoli uvoz ukupno 2,8 miliona kilograma (2.800 tona) nečega kao što su čačkalice. To mu dođe oko 700 grama čačkalica po glavi stanovnika (po popisu iz ’91.). Mnogi u BiH ne pojedu ni 700 grama one teletine za jednu godinu. Iako su mi se te cifre, u prvi mah, učinile abnormalnim, shvatio sam da su građani (domaćinstva), u stvari, najmanji potrošači pomenutog drvnog artikla, a najveći: hoteli, moteli, restorani, kafane, pekare, buregdžinice, aščinice i ostala svratišta gdje ima šta da se pojede i pročačka. Uzgred, to je stvarno previše uvezenog drveta, pored toliko domaćeg.

Ajd’ što uvozimo čačkalice, nego što ne možemo ni bez uvoznih gaća. U 2012.-oj je uvezeno samo muškog veša u vrijednosti od nevjerovatnih 10 miliona maraka. Za isto toliko para je u BiH uvezeno i higijenskih uložaka, a potom se redaju ostali bezvezni proizvodi sa nimalo bezveznim iznosima: papirne maramice za 4,5 miliona maraka, hemijske olovke za 2,7 miliona, kuhinjske krpe za 2,1 milion, koverte za 2 miliona, upaljači za milion, šnale i češljevi za pola miliona...itd.itd...

Najgore od svega je to što je Bosna i Hercegovina, prije dva mjeseca, od Albanije preuzela predsjedavanje sporazumom CEFTA koji definiše jedinstvenu zonu slobodne trgovine u jugoistočnoj Evropi, iako ime sporazuma opisuje sporazum država srednje Evrope, koje su ga i osnovale. To je, navodno, dobra prilika za Bosnu i Hercegovinu, jer bi trebalo da bude trgovinski centar regiona, ali je istovremeno i izazov zbog loših prilika u regionu i svijetu. Zvanični podaci državne Agencije za statistiku kažu da je Bosna i Hercegovina u prva dva mjeseca ove godine ostvarila izvoz u vrijednosti 1,2 milijarde KM, što je za 15,7% više nego za prva dva mjeseca prošle godine, dok je uvoz iznosio 2,1 milijardi KM, što je više za 10,8 %. Izvoz robe iz BiH u zemlje CEFTA u prva dva mjeseca ove godine iznosio je 330 miliona KM, što je za 15% više nego u istom periodu 2012. godine, dok je uvoz iznosio 443 miliona KM ili 2,8% manje nego u istom periodu prethodne godine. Pokrivenost uvoza izvozom bila je, navodno,  74,5%. Izvoz u zemlje EU, u prva dva mjeseca, iznosio je 769 miliona KM, što je za 10,7% više nego u istom periodu prošle godine, dok je uvoz iznosio 1,011 milijardi KM, što je za 9,3% više nego u istom periodu prethodne godine. Pokrivenost uvoza izvozom bila je 76,1 %.

Al’ šuplja im je statistika, kao i silni trgovinski sporazumi koje smo potpisali. Da je tako, govori npr. činjenica da BiH, od 1.jula ove godine, većinu proizvoda životinjskog porijekla, poput mlijeka, mesa i jaja, više neće moći da izvozi u Hrvatsku koja postaje članica EU jer za to (navodno) nije ispunila uslove. Ruku na srce, nije se Hrvatska opoštenila ni ranije u spoljnotrgovinskoj razmjeni (kao u nedavnom slučaju tzv.mljekarskog rata), ali polovinom godine bi mogla da nastupi prava katastrofa jer prehrambeni životinjski proizvodi čine oko 40% ukupnog izvoza BiH u Hrvatsku. Da ne govorimo o barijerama koje nam postavljaju evropejci koji nam nisu komšije.

Đavo je odnio šalu. Ništa nam ne ide na ruku. Nigdje nas nema. Niko nas ne zarezuje ni 2%. Ne proizvodimo. Kamo sreće da se ovi „naši“ više manu autoputeva, elektromobila, gasovoda, megalomanskih turističko-operskih kamenjara i otvore jednu jedinu fabriku nekog drvenog kuhinjskog aksesoara, da krenemo od nečega što je realno i sa nečim' čega imamo dovoljno. Možda bismo se onda i imali čemu nadati. Možda bismo onda i mi počeli nekome nešto, u vidu eksporta, uvaljivati. Ne nužno čačkalice.

Komentari
Blog