Piše: Nikola Baštinac
Ovo
zatureno sjećanje probudio je dokumentarac o Džemalu Bjediću. Poslije stresa
izazvanog kuljanjem ružnih emocija, ne toliko zbog raspada Jugoslavije, koliko
zbog izgubljenog djetinjstva, nametnulo mi se jedno pitanje: šta to danas rade
djeca (i unuci) drugova iz komiteta?
U
posljednje vrijeme češće gledam program Federalne televizije. Njega bez sumnje
uređuju likovi sličnog pedigrea kao ja. Sličnog, ne istog, jer ipak je tamo
stolovao CK. I u besklasnom društvu se znalo koje elita. Ko živi u centru, a ko
je iz provincije. Ko gleda prezrivo sa visine, a ko trpi taj pogled.
Interesantno
je posmatrati kako se oni, koji su ne tako davno bili udarna pesnica jedne
partije, snalaze u novonastalim okolnostima, u okolnostima u kojima je, ne samo
poražena politika koju su podržavali, nego je i napuštena od partije kojoj po
svom mentalnom sklopu pripadaju. U uslovima u kojima su institucije federalne
vlasti paralisane i nemoćne, a OHR samo još jedna nevladina organizacija. U
situaciji kad nema instrukcija i cenzure. Interesantno ih je posmatrati kako
igraju utakmicu koju su izgubili, a koja još relativno dugo treba da traje.
Naša
nije postala njihova. Nisu se priklonili frontama i unijama. Što ne znači da neće.
Partija ih je ostavila. Ideologija im se opet raspala u sudaru sa stvarnošću. Kuda
dalje? Nazad u tradiciju. Boško Buha, Sav taj folk, Hajde da se volimo,
Džema… Gledljivo i za sinove provincijskih komitetlija.
Da
li je tu konačni kraj? Da li je napokon ubijena „progresivna“ ideja da se
vraćamo nazad u „zlatna vremena“? Da li smo napokon spremni da se suočimo sa
grijehom naših očeva? Da li smo spremni da zaboravimo Tita i uzmemo kao polaznu
tačku (Milovana) Đilasa?
To
nisu pitanja samo za njih, nego za sve nas takvog pedigrea, koji promaljamo
svoj politički nos po raznim savezima, partijama, unijama, i frontama. Sutra
ćemo, ako ni zbog čega drugog, onda zbog sile prirodnih i političkih ciklusa
doći na čelo bosaskohercegovačkih zajednica. Da li ćemo praktikovati vlast kao
aparačici i jeftini populisti ili ćemo postati državnici?
Odluka
je individualna.
