Frontal Blog Challenge

Filmovi su djeca koja vječno žive kada umjetnik privremeno umre

Ponekad se pitam šta će biti sa mnom kada umrem jednog dana.

Vjerujem da svaki čovjek razmišlja o tome. To je nekako prirodno.

Da li ću nastaviti svoj život, preći u drugu vječnu dimenziju i sjećati se svega iz moje prošlosti, odnosno trenutne sadašnjosti samo su neka od mnogobrojnih pitanja koja prolaze kroz glavu.

Mislim da ljudsko biće ne može saznati odgovor na ovo pitanje. Apsolutna istina nam nije dostupna. Postoji samo apsolutna sumnja i pretpostavka o tome šta će biti sa nama nakon smrti. No, bilo kako bilo, ne treba previše forsirati mozak s tim apstraktnim temama.

Ono što je najvažnije, po mom mišljenju, je da se posvetimo ovom momentu u kojem se trenutno nalazimo i da maksimalno iskoristimo svoje dragocjeno vrijeme i potencijal.

Čovjek treba da postavi sebi nekoliko pitanja kao što su: ko sam ja zapravo, koji je moj cilj u životu, šta najviše volim da radim, da li i drugi ljudi imaju koristi od mog rada, da li će me neko pamtiti kada umrem, osim mojih potomaka i da li ću ostaviti nešto čovječanstvu, nakon svoje smrti.

U mom slučaju formula za život je da marljivo radim na sebi kako bi postao uspješan pojedinac, koji radi i za interes društva. Ono što najviše volim da radim je snimanje filmova.

Zbog mog avanturističkog duha i potrebe da putujem po svijetu i upoznam što više ljudi, stalno pokušavam pronaći načine da mijenjam lokacije. Svjestan sam činjenice da neću stići upoznati većinu ljudi, jer sam na ovoj planeti privremeno.

Nekome je to nešto sasvim okej i nema takve potrebe. Međutim, ja spadam u onu grupu ljudi kojima je takva potreba smisao života.

Tokom života i nakon smrti umjetnika ljudi mogu upoznati djela, ali i umjetničku dušu, putem video sadržaja. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam se kao dijete zaljubio u filmsku umjetnost i odlučio da je to pravac u kojem želim krenuti. To sam jednostavno ja i savršeno se osjećam dok radim na novim filmskim projektima. Ovo je odličan životni poziv za sve ljude koji žele da ostave trajni pečat o svom postojanju, na poseban umjetnički način.

Zamislite da je Leonardo da Vinči imao tu privilegiju da napravi video snimke i da se svi oduševimo činjenicom da ga možemo suštinski upoznati i vidjeti njegovo lice dok nešto priča i čuti njegov glas. Ponekad je tužno kada zamislimo da ljudi u prethodnim stoljećima nisu imali niti jedan video zapis o svom postojanju, niti o bilo čemu što su radili u društvu zajedno.

Evo jedne ironične činjenice za koju možda niste čuli. Prve skice camere obscure skicirao je i opisao 1500. godine upravo Leonardo da Vinči. Šteta što nije dočekao da ga neko snima.

Iskoristite trenutne resurse koje posjedujemo u 21. vijeku i ostavite vječne tragove o svom postojanju. Ako ste profesionalac nemojte kukati kako nema novca za vaše filmove. Borite se hrabro za svoje snove, u inat hejterima koji žele da odustanete. Uvijek postoji neko ko vjeruje u vaše ideje i spreman je da to finansira. Na vama je da pronađete takvu osobu na bilo kojem kontinentu.

Ako ste amater nemojte razmišljati o novcu koji vam je potreban da snimite dobar film.

Kada postanete profesionalac onda razmišljajte o tome. Za početak je dovoljno da svoje pametne telefone iskoristite u pametne svrhe i snimite bilo šta.

Od temelja se gradi kuća koja će biti stabilna i nakon vaše smrti. Kamere u ruke i samo hrabro! Oslobodite svoje umjetničke duše! Akcija!

 

Autor: Aleksandar Ganilović

#FrontalBlogChallenge

 

 

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH. 

 

Povezane vijesti:

Do jednakosti žena uz pomoć muškaraca

Pozitivni primjeri u Srednjoj školi Konjic

Svetac Neko drugi - zaštitnik radničkih prava

 

 

 
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog