"Priča počinje ushićenjem i radošću zbog par grančica koje su golubovi donosili na moj balkon pokušavajući da sviju gnijezdo. Sljedeće jutro divan prizor: u uglu mog balkona gnijezdo i dva goluba. Idiličan prizor... grguću, gnijezde se... Radujem se zbog njih...Za par dana dva jajeta... Golubovi su češće posjećivali nas, zadržavali su se duže...Vrhunac obostrane radosti su bila dva mala goluždrava ptića! Nesmetano su rasli, nisam se približavala tom uglu balkona da ih ne uznemiravam... golubovi su slijetali, hranili, čuvali svoje mladunce. Dani su prolazi... Ptičice su rasle. Perje im je počelo da tamni u sivu boju, kljunovi da rastu, čvrsnu...

Na mom balkonu počeo je da se skuplja nered. Čistila sam okolo, opet ne previše blizu da ih ne plašim i čekajući da odrastu, da odlete... Jednog jutra ponesem svoju kafu na balkon u namjeri da uživam u svom omiljenom kutku... kad na balkonu jato golubova. Odletješe oni uplašeno. Vraćaše se u nekoliko navrata, pa vidjevši mene ponovo odletješe... osjećah se kao uljez. U gnijezdu „moji" golubovi narasli, skakuću živahno i pored njih još jedno jaje... Oooo... pomislih: šta sada!? Čekam da narastu, odlete pa da očistim svoj balkon ... i svi sretni... Svakog dana golubovi su u sve većem broju slijetali, ogradu su u potpunosti uništili, klimu izgrickali, da ne pominjem „čist" veš i nered koji su po balkonu svakodnevno pravili... još dva jajeta su snijeli, a ja kafu više nisam pila u svom omiljenom kutku. Sačekala sam da odlete dva goluba, pozvala majstora i zatvorila balkon... učinivši ga nedostupnim za golubove, a divnim mjestom za svoj odmor.

Sada dok pijem kafu, posmatram golubove kako prelijeću ispred, posmatram mrežu koja nas dijeli i shvatam... Kako je divno kada postavite granicu između sebe i onih koji vas ugrožavaju, na bilo koji način. Kada postanemo svjesni da drugi u našoj okolini svojim ponašanjem i zahtjevima prelaze naše granice, ne koristi nam čekati da oni to sami shvate i potom se promijene. Najčešće neće. Vrlo često nisu svjesni da nas ugrožavaju, da nam remete naš mir... ne mogu i ne znaju dok im to mi ne kažemo.

Isto tako je važno znati da dok činimo dobro za druge, činimo to jer mi to želimo, jer to nas definiše. Oni to nisu tražili i ne duguju nam ništa! Ljudi su kao i golubovi iz priče.

Naviknu se na dobro, na usluge, sigurnost i mir. Ako im dozvolimo prelaze često granice pristojnosti i pođu da ugrožavaju našu bezbjednost, dostojanstvo, ne obraćajući pažnju na naše potrebe i planove... traže još... Zato je važno da se mi pobrinemo za sebe, da postavimo granice kojima ćemo sebe zaštiti i ne dozvolimo da izgubimo svoj mir, svoj prostor... dio sebe ni zbog koga!"

O asertivnosti i tehnikama uz pomoć kojih možete naučiti zauzimati se za sebe čitajte u knjizi Biram slobodu.

Knjigu možete naručiti na sajtu www.vesnateofilovic.com

Frontal