foto/tekst: Mišo Vidović
Javna je
tajna da je ova „pojava“ neiscrpna tema
za medije, pa i za naučno-istraživačku djelatnost (ne treba sumnjati da će neko
na ovu temu odbraniti doktorsku disertaciju ili magistarski rad), ali kako je to bilo prije
trideset i šest godina. I tada su učenici bježali sa časova, „bilježili“ neopravdane
časove. O tome svjedoče i redovi, obavljeni u listu banjalučke Gimnazije
„Orfej“ (decembar 1978. godine), pod naslovom „Pronađimo sami sebe“:
“Izostanaka ima zaista mnogo. Napravili smo 15.671
izostanak (13.216 opravdanih i 2.455
neopravdanih ), što znači da svaki učenik nije bio prisutan na 9,2 časa. Najviše
izostanaka napravili su četvrti razredi 4.792 opravdanih i 879 neopravdanih,
što je paradoks obzirom na uspjeh koji su napravili. Slijede treći
razredi sa ukupno 3.843, drugi sa 3.309, i
prvi 2.848 izostanaka. Zapaženo
je da profesori nemaju isti kriterijum
prilikom pravdanja časova. Tako postoje
neki koji objeručke daju opravdane časove, čak kad je očigledno da je taj
izostanak neoprvadan. Na taj način učenici sve više izbjegavaju nastavu svjesni
da će se „provući“ i dobiti opravdan čas“…
Dalje se
u tekstu „apeluje na profesore i razredne
zajednice da povedu brigu o izostancima i da budu kritičniji i objektivniji prilikom pravdanja časova“, ali
se i iskazuje uvijerenost da će „na
taj način broj izostanaka biti manji , a uspjeh u školi bolji, jer je poznato da izostanak najviše šteti učeniku“.
A dvije godine prije ovog teksta, takođe u listu
banjalučkuh gimnazijalaca (novembar 1976. godine), obavljen je i izvod iz statuta Gimnazije, pa je učenicima jasno
i glasno predočeno da „učenik koji
neoprvadano izostane 35 časova sa nastave smatra se da je samovoljno napustio
školu i prestaje biti redovan učenik“. Statut je predviđao da „disciplinsku mjeru isključenja iz prethodnog
stava izriče Nastavničko vijeće uz uslov da je prethodno proveden postupak“.
Prelistavajući
izdanja ovog školskog glasila iz sedamdeseth godina, ipak nije pronađen podatak
ili bilo kakva druga informacija koliko je učenika isključeno iz škole zbog 35
neopravdanih časova. Vjerovatno bi se u zapisnicima sa sjednica Nastavničkog
vijeća li drugih školskih organa mogle pronaći takve informacije. Međutim,
ako danas učenika koji izleti iz škole
zbog neopravdanih časova njegove kolege
smatraju nekakvim „šmekerom“(!?),
čini se da u nekom ranijem periodu šmeker bio onaj koji je uspio „skupiti“
priličan broj neopravdanih, ali sebe nije dovodio u neugodnu poziciju da mu nastavničko
vijeće izrekne mjeru isključenja.
A da
učenici bježe iz škole i sa časova, poznato je od kada je škole i učenika ali da su njihovi „pretpostavljeni“ profesori primjenjivali njihove metode, znalo se događati.
Tako su osamdesetih godina mediji, prije svega oni koji su imali prefiks omladinski,
objavljivali da su profesori u pojedinim banjalučim srednjim školama „napuštali svoje obaveze i prije nego što je
trebalo, pa se išlo na skijanje i na
more, a protiv njih (ni)je pokrenut
disciplinski postupak“, ili su „narušavali
radnu disciplinu tako što su školsku godinu napuštali sedam dana ranije prije
nego što su završili svoje obaveze“…
