Ime grada na Vrbasu često stvara probleme pri pisanju. Jezički priručnici dopuštaju i spojeno i rastavljeno pisanje, to jest i Banjaluka i Banja Luka, a mijenjanje ove dvije varijante kroz padeže predstavlja problem čak i nekim jezikoslovcima iz okolnih gradova i država.
List "Otadžbina", u broju 13 iz 1907. godine, donosi tekst "Banja Luka, a ne Banjaluka", posvećen jednom beogradskom profesoru, a ovaj zanimljivi članak aktuelan je i danas jer se oko imena ovog grada i dalje čuju protivrječni stavovi.
"U našoj domovini stranci su mnoga imena mjesta iskvarili, te ih pišu i izgovaraju onako, kako niko u narodu ne govori. Tako npr. pišu i govore Bilek, Čajnica, Konjica itd. Isto je tako i sa našom Banjom Lukom", navodi se u članku.
Nepotpisani autor teksta navodi kako stanovnici ovog grada ono banja osjećaju kao pridjev koji se mijenja. Vuk je mislio da prvi dio naziva grada dolazi od pridjeva bajni, drugi su govorili da dolazi od imenice banja, treći od bajin, ali nijedno od nagađanja nije tačno. U članku se tvrdi da ime grada dolazi od starog srpskog pridjeva, a njegova upotreba vidi se i u povelji Kulina bana i u povelji Stjepana Kotromanića. Kako je porijeklo pridjeva prilično davno, autor tvrdi i da je ime grada takođe davno postalo.
"Ovo je pravi pridjev, koji je nekada u srpskom jeziku živio, a sačuvao se je do danas samo u imenu ovoga mjesta. Narod to osjeća kao pridjev, te ga i mijenja, ali je izgubio svijest o tom šta znači. Imena mjesta čuvaju svoj starinski oblik, te ako se u jeziku štošta razvija i mijenja, imena ipak ostaju uvijek ista. Tako je i u ovom slučaju, Banja Luka ne znači išta nego banova luka", navodi autor.
Na kraju pisanija, navodi se i pravilna upotreba naziva grada: Banja Luka, Banje Luke, Banjoj Luci, banjolučki, Banjolučanin, itd. Takođe, zanimljivo je da autor tvrdi da tako govore svi stanovnici ovog grada.
List "Otadžbina" izlazio od juna 1907. godine, a glavni urednik je bio Petar Kočić.
Izvor: mondo.ba
