Kada
sam posjetio 25-časovnu knjižaru najispunjenija je bila od 10 naveče do dva
ujutro. Ljudi su bili na podu, sjedili na stepenicama ili gdje god je bilo
mjesta. I svi su bili uronjeni u knjige. Jao Hong, 31-godišnja kancelarijska
radnica koja je sjedila na drvenim stepenicama, objasnila je zašto je Elite
knjižara njeno omiljeno mjesto za izlazak.
„Dolazim
ovdje tri-četiri puta sedmično. Subotom dođem oko podne i ostanem do četiri
ujutro idućeg dana. Bila sam i u kafićima, ali mi se ne sviđa. Volim da čitam. Ovdje
mogu da čitam i niko me gnjavi“, kaže ona. Te noći već je bila stigla do 275 stranice
memoarske knjige od 319 strana.
Ali
ono što privlači ljude nije toliko ogroman izbor knjiga koliko politika kuće da
pušta ljude da čitaju koliko god hoće bez obaveze da kupe nešto. Logično pitanje je kako kompanija koja ima 42
radnje na Tajvanu i jednu u Hongkongu uspije sa takvom politikom da ostvari 430
miliona dolara zarade godišnje? Odgovor leži dijelom u tome što knjižare imaju
i vinske podrume, čajdžinice, butike, restorane i kafiće. Takođe i plesne
performanse, filmske projekcije, koncerte – sve sa svrhom promocije knjiga.
Tada postaje malo jasnije kako jedna knjižara uspijeva da ostvari takav uspjeh.
Izvor: Guardian
