Predstavljajući knjigu u sajamskoj sali "Ivo Andrić", Kusturica je rekao da je knjigu napisao jer se, između ostalog, krajnje naljutio na jednu frazu u filozofskom krugu u Sjedinjenim Državama da ljudi žive vječnu sadašnjost.
Kusturica je naveo da je fraza postala neka vrsta religije i da postaje opasnost "za svakog ko radi za ideju da se poslije smrti pojavljuje duša i da nastavlja u bilo kojoj formi život".
Ocijenivši da se nalazimo na kraju humanizma i početku transhumanizma, Kusturica je primijetio da nema stvari na skupu u Davosu koja nije najavljivana u Holivudu, pa se tako u filmu "Terminator" stavljaju pločice pod kožu, dok u "Matriksu" postoji daljinsko upravljanje.
– Ovi koji dolaze prete nam, ne samo ukidanjem krompira, luka i paradajza, nego nas kompostiraju. Američka firma koja vrši kompostiranje ne čeka da čovjek ispusti dušu, nego ga stavljaju u postupak sušenja i mljevenja, i postajemo dobro đubrište za vrt – naveo je reditelj.
Kusturica je ocijenio da živimo u vremenu kada "imamo nesreću da će uskoro moći da nam stave u usta ono što nismo ni pomislili".
– U spletu nesreća koja nas okružuju napisao sam knjigu zato što je ona na neki način surogat usmene književnosti. Nekada se pojavljivala knjiga kao nešto krajnje opasno. Najveći pisci stari grčki i u Aleksandriji su bili ljudi skloni usmenoj književnosti – rekao je Kusturica.
Podsjetivši na ideju pisca Horhea Luisa Borhesa o pisanoj književnosti kao surogatu usmene, Kusturica je rekao da se u njegovoj knjizi nalazi ono što je manje-više izgovarao u svom jutjub podkastu "Moj život".
Predstavnik izdavačke kuće Katena mundi Branimir Nešković je istakao da Kusturica u knjizi traga za odgovorima na pitanja među kojima su "gdje su danas umjetnost, sloboda i ljudskost, i da li ima spasa i nade za srpski narod".
Iz Katene mundi su naveli i da Kusturica postavlja i pitanja kako je kapitalistička pohlepa stvorila tehnološkog monstruma koji prijeti čovječanstvu, zašto se bez Dostojevskog i Gogolja ne može razumjeti rat zapada protiv Rusije i da li je holivudski film već pojeo svoju publiku.
Profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar je ocijenio da je "Kad mrtve duše marširaju" slobodno pisana, asocijativno povezana, temperamentno intonirana knjiga, "koja cilja da otkrije nešto što se zove duhovna situacija vremena".
– Potom teži da otkrije poreklo sadašnje strukutre u kojoj se svet okreće u vrtloženju koje može samo da se ubrzava. Ispod se osjeća stav autora koji nastoji da sugeriše odgovor koji bi podrazumijevao jednu vrstu odbijanja sadašnjeg stanja – naveo je Lompar.
U prvom nivou knjige centralna tema Kusturičinog razmišljanja je tehnološka revolucija i skup u Davosu, a Lompar dodaje da Kusturica troši dosta pažnje da ukaže na mogućnost tehnološkog upravljanja našim životima, u smislu brisanja pamćenja i strukturiranja svesti. Ulazimo u novu definiciju ljudskosti, "gdje je negativni junak direktno Klaus Švab", a Kusturica otkriva da oni koji su protiv toga često pripadaju istom sistemu, poput milijardera Ilona Maska.
– To je prividni nesporazum unutar paradigme. Ovo je svijet u kome sukobi mogu biti samo unutar paradigme – istakao je profesor.
Prema njegovim riječima, Kusturica se bavi i radom tajnih službi kao bitnim generatorima sadašnjeg kretanja, gdje je negativni junak šef CIA Alen Dalas, a u trećem sloju knjige poredi knjiženvost i film, gdje smatra da je film zapao u neku vrstu tenhološke učaurenosti.
I sad se snimaju izvaredni filmovi, ali je pravo pitanje zašto su nestali sa koridora vidljivosti? – rekao je Lompar.
Izvor: tanjug
