Taj pravni stav je usvojen po presudi Vrhovnog suda iz maja 2018. u koju se može izvršiti uvid na zvaničnom sajtu sudova Crne Gore.
Dakle, normativna određenja iz prelaznih i završnih odredbi Zakona o slobodi vjeroispovijesti ne samo da su u sukobu sa pravnom doktrinom, pozitivnim pravom Crne Gore, kompletnim konvencijskim pravom, već i sa pravnim stavom zauzetim na Opštoj sjednici Vrhovnog suda.
Ukoliko se pak u stanju “krajnje pravne nužde i panike” zakonopisac sada naknadno pozove na ovaj zakon kao neki nov lex specialis, time će samo potvrditi već duboko ukorijenjene sumnje javnosti da od pravne sigurnosti u Crnoj Gori nema više ni “kamena na kamenu”.
Pravni sistem Crne Gore je u temeljima poljuljan, a nakon ovog novog potresa stremi konačnom padu. To nije nikom u interesu. Na kraju, nije ni u interesu Crne Gore. Ne može postojati jedan koherentan i funkcionalan pravni sistem i pravni poredak koji vrvi od “osmih putnika” pravnom bujicom lex specialisa, tj. izuzecima koji se prave po raznoraznim prohtjevima.
Takva Crna Gora ne može dostići više nijedno poglavlje (posebno ona 23 i 24), kad pravni sistem i kompletan pravni poredak “odiše” na takvim pravnim tekovinama. Ne može se pominjati sintagma “vladavina prava” kad vlast u Crnoj Gori, raspeta različitim interesima i nalozima, djeluje tako konfuzno – u jednoj ruci preko izvršne vlasti i zakonodavne propisuje nešto što je u pravnom svijetu suludo, a u drugoj ruci, koju takođe dobrano kontroliše, “puca sebi u čelo”, ništeći i u korijenu potirući, ne samo valjanost, već i pravnu smislenost utvrđivanja prava svojine u upravnom postupku.
Izvor: preokret.info
