Dok se Kuba sve više otvara prema turistima, nezamislivo je kada će to biti i sa Sjevernom Korejom. Zemlja u kojoj država odlučuje o izgledu stanova, gdje vlast ima više moći nad djecom nego oni koji su ih rodili, zemlja gdje strogi režim uklanja neistomišljenike brže nego igdje drugo, spas jedino preostaje u bijegu iz nje i ostavljanju svega stećenog.
Možda baš zato što su sve priče koje dolaze u javnost iz Sjeverne Koreje inscenirane, svjedočenja onih, koji su uspjeli pobjeći predstavljaju pravo blago. Nakon Južne Koreje i Kine, London predstavlja središte najveće sjevernokorejske zajednice u Evropi. Na južnom rubu ekonomskog centra moći i jednog od najljepših evropskih prijestolnica, nalazi se mjesto po imenu New Malden. Upravo iz njega The Guardian donosi ličnu video-priču bivšeg sjevernokorejskog vojnika, Joong-wha Choia, koji se tu u decembru 2007. godine doselio sa svojom porodicom. Choi u vrlo emotivnom videu priča kako je bilo odrastati u zemlji u kojoj vlada strah i trepet, te pritisak koji je sredinom osamdesetih godina postao nesnošljiv. Upravo je taj period bio prekretnica u Choijevom razmišljanju da je vrijeme napustiti porodicu te negdje drugo započeti život.
FOTO: Joong-wha Choi (screenshot / the Guardian)
Svi oni koji su u posljednjem ratu osjetili glad ili bili prisiljeni napustiti svoje ognjište će vjerovatno najbolje razumijeti napore jednog vrijednog čovjeka da svojoj porodici pruži sve ono što on nikada nije imao. Možda najbolniji primjer s kojim se svako dijete može poistovijetiti je onaj osjećaj kada si u mogućnosti uzvratiti svojim roditeljima barem djelimično za sve što su ti oni pružili. O svom posljednjem susretu s majkom u Kini, u koju je doveo da s njim provede 5 mjeseci i bolnom posljednjem rastanku, Choi govori kako je upravo tada shvatio da je bio najgori sin. Majka mu se zahvalila za sve što joj je pružio u tih pet mjeseci koje su proveli zajedno (kada je napokon imao priliku da kuha za nju, izvodi je u šetnje i razgledavanje i kupi joj sve što je željela), Choi ističe da je njegov odlazak i napuštanje porodice bio zapravo najgori potez jer odlazak djeteta za majku predstavlja najveću brigu.
FOTO: Choi sa kćerkama (Screenshot / The Guardian)
Svu ljubav Choi je posvetio odgoju svoje djece ali iskreno govori kako i nakon svih godina nije u stanju da se navikne na novu domovinu. Najveću barijeru mu predstavlja jezik koji nikako ne može naučiti. Aktivno volontira u zajednici i promoviše ljudska prava, a kaže da je to zapravo i najteži dio. Svaki puta, kada mora slušati priče ili ih sam pričati, bude pod utiskom nekoliko dana. I ma koliko puta da govori svojoj djeci o životu u Sjevernoj Koreji, oni tu patnju i bol jednostavno ne mogu shvatiti. I pored svega Choi ostaje optimističan u vjerovanju da će se stanje u S. Koreji popraviti te da će barem jednom u životu njegova djeca otići posjetiti očevu domovinu kada više njega ne bude. Kolika je samo ljudska vjera u dobro u čovjeku pokazuje Choi koji kaže da bi se opet vratio u Sjevernu Koreju samo kada bi se stanje u zemlji promijenilo.
Izvor: theguardian
Frontal/Toni Sarajlić
