Neki demografi iznose nemilosrdne procjene da će Srbi kao narod izumrijeti za 250 godina. Demografska slika je poražavajuća, a mi vječito hrabriji sa puškom u ruci, nego flašicom i pelenama.

I dok se  naši junaci (nikom ponikli) prse u kafani, pred ženama zamuckuju, pred rađaonom teturaju, a u kući se bore da ne izgube jedino daljinski upravljač, žene čuvaju svoje tijelo sirene (niko ih nije obavjestio da je zub vremena neumitan i da će svejedno kroz desetak godina izgledati mnogo gore bez djece nego sa djecom). A,  neinformisane dame nisu pročitale u Kosmopolitenu (jer oni o tome ne pišu) da kod žene u trudnoći buja tzv. hormon mladosti i da je žena poslije svake iznesene trudnoće ljepša. Ako ništa, bolje nečija baba, nego samo baba.

Izborismo se mi nekako i sa silnim ratovima, borimo se nekako i sa bijedom (bijedno, doduše), tranzicijom, borimo se i sa tim svjetskim silama, ali nikako sa natalitetom. Nemojte misliti da sam bezosjećajna, ja nisam ratno, nego dvoratno dijete, ali treba razmisliti... Pozna nam jesen stiže. Ne samo nama, nego cijelom Balkanu.

Ali, sve nama krivo, i rat, i država, i premijer, i okućnica. Kad u kući zagori ručak žena viče:`bem ti bijedu. Kad pregori sijalica, muškarac viče:`bem ti državu. Apsolutno se ja slažem s tim da država ne stimuliše dovoljno buduće roditelje, da ne stimuliše roditelje sa jednim ili dvoje djece da rađaju više, ali hajde da dođemo do trećeg djeteta. Ali, lakše kukati bez ijednog ili sa jedva jednim djetetom.

Teško da bih ja prethodni pasus ubacila da nedavno nisam pročitala komentar jednog površnog čovjeka ispod teksta o svadbi sina istaknutog političkog funkcionera. A on glasi: "Lako je tebi da se ženiš, ti si sin političara. A, šta ćemo mi? Nemamo posla, a fakultete pozavršavali. Ništa, ni žene, ni svatova." Joj, joj, joj. Sa poslom i ja mučim sličnu muku, ali baš ćeš me uvjeriti da je država ta koja je kriva što se ti ne ženiš. Nego, đetiću, dok ne naiđe bolji posao, mješalice se pri'vati. Ako te već priroda nije obdarila (što slutim da je problem), malo mišića, malo bojice, malo dnevnica uz tu tvoju diplomu, neće škoditi suprotnom polu. Pa, hajmo preko slaganja cigli doći  na mjesta tih političara koji sve živo upropastiše, ako smo spretniji i sposobniji od njih. Nego, nama je teško i jednom u dvije godine zaokružiti odgovarajuću osobu (da ne govorim o proučavanju iste prije zaokruživanja). Ono čega se ja bojim jeste da će beterluk produžiti tamo gdje je rat stao... Nema gore bolesti od ljenosti. A, nama će glave doći upravo taj beterluk.

I da spomenem još dvije otežavajuće okolnosti, koje sve više uzimaju maha, vještački stvorene iliti prekopirane sa tog nekog zapada, a to su planiranje porodice i homoseksualizam. Eh, da je moja baba planirala mog tatu, ne bih ja ovo sada kuckala. Ili, da je moju babu privlačila više komšinica Stoja nego moj deda, isto sad ovo ne biste čitali. Čudna li čuda... Nego je ta ista baba odhranila i svoju i dedinu djecu iz prvog braka. Da, hrabrost i požrtvovanost su vrline koje su se nekad cijenile. Danas se više cijeni Luj Viton, Armani i trajna šminka.

Ispovjest žene na jednom porodičnom portalu je otprilike slika i prilika društva u kojem živimo. Ubrzo nakon što je rodila prvo dijete, ostala je u drugom stanju sa drugim djetetom. Ona jeste bila sretna, ali niko joj nije rekao da je hrabra i odvažna nego da je budala. Samim tim naši preci ispadoše velike budale, svi ljudi sa zdravim pogledom na svijet ispadoše budale...

Nije ovo dorečeno koliko bi trebalo da bude, ali zaključiću najbolje što znam. Nema vama većeg dara i blagoslova od Boga od vašeg djeteta. Nema većeg blagoslova vašem djetetu nego braća i sestre, jer kad vas više ne bude oni mu ostaju, u dobru i zlu. Nek' se samo oko međe ne svađaju... (u srpskom maniru).