Prošlo je 57 dana od kako je MH 370 nestao sa naličja planete i muči me. Nije da nemam posla, evo danas strina naišla pa me pitala imam li lovačku pušku jer neki napušteni psi hodaju po selu i kolju stoku. Mogao sam pucati umjesto što mi avioni lete i padaju po lobanji.

Žao mi ovih ljudi što traže, mogu misliti koja je to dubioza. Momci, jbg , malo smo se zakucali– da se uložilo više u istraživanje okeana, snimanje podmorskog  terena, nadogradnji istraživačkih podmornica, vjerovatno bi  lakše locirali plutajuće leševe. Umjesto toga, proizvode se dugodometne i kratkodometne rakete, antiraketni štitovi, nuklearne podmornice ubice, tomohavk projektili, vrše se testovi, diže se frka, dnevnik prenosi lansiranja. Jer, najbitnije je biti siguran.

Ovo prvo.

Drugo, KAKO MISLITE  - NESTAO? Pa nije avion ćuko, i on cvili kad ga neko rokne! Nije mi jasno. Džaba vam nepregledna vodena prostranstva, isključivanje  kojekakvih senzora, prebacivanje moguće odgovornosti na gejeve Irance u azilu. Avion je to, halo.

Bitno je da vi brinete o mojoj ličnoj sigurnosti, svakog dana, na milion načina. Cimate me da nosim ličnu kartu i naplaćujete kaznu ako je nemam uza se jer svako treba imati identifikacioni dokument zbog sigurnosti. Pretresate me na granici kao da sam giga švercer jer je svako  rizičan. Provlačite me kroz skenere  na aerodromu da ne bih slučajno, usput, ponio neki eksploziv u tečnom stanju. Bacate vodu i šaljete me u free shop da istu kupim, kao da je nemoguće da se eksploziv prebaci  preko vlasnika free shopa. Sumnjivo me gledate u klubu, možda imam džoint. Presrećete me na ulici zato što nisam obrijan. Prisluškujete mi telefon, sakupljate  SMS poruke, čačkate po inboksu. I sve to masno naplaćujete jer navodna sigurnost košta. To je ono treće, najbitnije. Zastrašiti nas terorizmom, izbiti pare, uložiti ih  u oružje. Poslije ga testirati, gdje se već ukaže prilika.

Zamišljam tminu, sablasne i ogromne talase na otvorenom okeanu. Osjećam kako me nagriza neko stvorenje, da je barem velika riba, da me proguta odmah, ali ne ide to tako kad si sumrtav, ide parče po parče, riječ po riječ.

Osjećam se jako nesigurno.