Biljana Knežević, voditelj vanredne emisije „Specijal“ koja je emitovana na Radio-televiziji Republike Srpske 8.7. ove godine, tu noć dotakla je dno kakvo je teško uopšte zamisliti u profesionalnom svijetu novinarstva, politike i politikologije. Svjesna ili nesvjesna svoje besvijesti, neznanja, poltronstva, konformizma i čega već ne, tu noć izrekla je prosto nevjerovatne stvari, koje se na jednom javnom RTV servisu ne smiju zamisliti ni u snu, a kamo li izgovoriti tako besramno.

Na videu koji možete pogledati ovdje, na 24:00 Kneževićeva govori: „Da li je najveći problem, pomalo naivno izgleda a još benignije djeluje, da je najveći problem danas u Srbiji rušenje nekoliko objekata u Savamali? Je li to taj generator, je li se koristi bilo šta da se narod izvede na ulicu i od čega se to Beograd spašava, akcija „Ne da(vi)mo Beograd, žuta patka...“

U svojoj maliciozno-propagandnoj težnji, Kneževićeva ovdje tendenciozno podriva i nipodaštava temeljne slobode svakog čovjeka, slobode koje su doktrinisane još od vremena Džona Loka, bez kojih se danas niti jedan demokratski sistem ne može zamisliti, a to je PRAVO SVAKOG POJEDINCA NA (život, slobodu ili u ovom slučaju) IMOVINU.
Ona naziva rušenje objekata u Savamali BENIGNIM (dobroćudno, bezopasno) i cinično pita da li je to najveći problem u Srbiji trenutno?

Ja ne znam da li je to najveći problem, ali funkcionisanje pravnog sistema i pravne država definitivno ulazi u najužu konkurenciju najopasnijih problema! Biljana to očigledno ne razumije. Na kraju krajeva, i sam Vučić (bio on indirektno odgovoran za rušenje ili ne, pravio se da ne zna ili ne) ovo je identifikovao kao veliki izazov i bavi se tim još od noći rušenja.

Baš me zanima kako bi ova tzv. voditeljka reagovala da neko sutra, u toku noći, dođe i poruši njenu i kuće ili stanove njene porodice, na primjer. I da nakon toga niko ne reaguje, nego je pusti da godinama žali što su preko noći ona i njena porodica izgubili krov nad glavom. Da li bi i ovo Biljani bilo „benigno“? Ili bi joj možda ovo bio maligni problem?

Na 38:50 ona se ponovo dotiče Savamale i govori o rušenju „dva-tri objekta“.

Iako nikada nisam radio kao voditelj, u potpunosti sam siguran da, ako već vodiš neku (političku) emisiju, moraš poznavati materiju kojom se baviš, tj. moraš biti informisan. Kneževićeva po ovoj izjavi „dva – tri objekta“ demonstrira da niti poznaje materiju, niti je informisana i sam gospod bog zna ko je njoj dozvolio da radi ovakve stvari na javnom servisu.

Ovdje možete pogledati ta „dva-tri objekta“ o kojima dibidus voditeljka govori. Prosudite sami.

Na 49:50 Biljana, kao vrsni analitičar i gost u sopstvenoj emisiji kaže: „Nećemo sad o tome, očigledno je da je najlakše problem izazvati u Bosni i Hercegovini“, nakon čega se priča prebacuje na propali kredit sa MMF-om i pita da li je i to u službi obojene revolucije.

Očigledno je Biljana zaboravila da je kredit sa MMF-om zahtjev vlada entiteta, to jest vlade SNSD-DNS-SP i Vlade Federeacije BiH (Neće valjda vlade rušiti same sebe!) i to iz razloga nelikvidnosti budžeta i prijetnje finansijskim kolapsom. Nisu institucije BiH („u kojima je najlakše izazvati problem“) tražile novac. Novac je bio potreban entiteskim budžetima.

57:20 Dibidus voditeljka govori:“ Otprilike meteorolozi najavljuju vrelo ljeto. Šta sada političari i analitičari najavljuju, kakva nas to jesen očekuje?“

Gosti koje je Kneževićeva dovela pričaju identičnu priču već dugo vremena. To su isti gosti koje ona dovodi već duže vremena. Zajedno sa Kneževićevom, u proljeće 2015. su pričali o balkanskoj jeseni ili kako su to već nazvali, jesenas su govorili kako se sprema tzv. „Bosansko proljeće“, a sada je ponovo na red došla „vrela“ jesen. Građani se konstantno straše godišnjim dobima, obojenim revolucijama i ostalim kojekakvim glupostima, a svako godišnje doba dibidus voditeljku i njene goste demantuje i njihove nazovi analize do nogu potuče.

Za sve to vrijeme, poljoprivrednici nisu dobili subvencije, potrošačka korpa se značajno povećava, a prosječna plata u RS je, od recimo 2012. veća za svega sedam maraka, invalidi i borci protestuju zbog lošeg položaja i kašnjenja primanja, mladi rapidno odlaze, kreditiramo se bjesomučno, apatija vlada na svakom koraku. I sve nas je manje.

Dokle više?