Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Pismo utemeljivačima Republike Srpske

Sjećam se tog 12. maja 1992. godine i sjednice Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci na kojoj su izglasani ciljevi koje je srpski narod, na čelu sa vama, trebao ostvariti da bi građanima, a preciznije rečeno srpskom narodu, bilo bolje. Bilo bi dobro da se prisjetimo tih ciljeva:

1. Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice,

2. Koridor između Semberije i Krajine, uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država,

3. Uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi,

4. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i

5. Uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti,

6. Izlaz Republike Srpske na more.

O samim ciljevima i načinu njihovog ostvarivanja istih neću govoriti jer o tome će govoriti istoričari kada se otvore razni arhivi, mada o tome danas veoma precizno govore mnoga dokumenta, svjedočenja i presude, kako lokalnih sudova tako i Suda u Hagu.

A šta imamo danas?

U odnosu na 1991. godinu u Bosni i Hercegovini, a samim tim i u Republici Srpskoj, nedostaje 279 371 Srba. Prema informacijama Republičkog centara za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Repubike Srpske u ratu je poginulo ili ubijeno 26 714 Srba. Neki su umrli poslije rata od starosti, bolesti ili neimaštine, ali su se u tom periodu neki i rodili. Ne smijemo zaboraviti da su neki stanovnici Republike Srpske došli, mada ne svojom voljom i iz Virovitice, Karlovca, Ogilina i Karlobaga.

Obrni okreni danas u Bosni i Hercegovini nedostaje nešto više od 250 000 Srba.

U redu, neki su Bosnu i Hercegovinu napustili bježeći od rata. Otišli su u Srbiju, Crnu Goru, u zapadnu Evropu, Kanadu i Ameriku, a neki su se zaustavili tek u Australiji ili na Novom Zelandu.

Kako god, popis iz 2013. kaže da nas nema.

Dragi moji stvaraoci, dok ste etnički čistili Republiku Srpsku 90-ih od Bošnjaka i Hrvata, u skladu sa prvim strateškim ciljem, odlazili su i Srbi.

Nisam siguran da je za vas 14% Bošnjaka koji žele da žive u našem entitetu uspjeh ili neuspjeh? Sa Hrvatima ih ima skoro 16%. Imamo li u vidu ciljeve iz 1992. godine to je neuspjeh, ali vrijeme tj. starost, bolesti i neimaština će učiniti svoje. Nestaće uskoro i oni.

Nisam siguran da li je za vas „stvaraoce“ dvadeset godina poslije rata uspjeh ili neuspjeh manje od 3% Srba u Federaciji BiH?

Izgleda dragi moji „stvaraoci“ Republike Srpske, da smo manje ljudi izgubili u ratu, a mnogo više u miru.

Izgubili smo jedan grad veći od Banjaluke i šta nam znači teritorija, ako na njoj ne žive ljudi? Otiđite stvaraoci Republike Srpske do Rudog, Ribnika, Kneževa, Šekovića ili Kalinovika da vidite kako priroda i smrt pobjeđuju srpstvo.

Odlaze iz Republike Srpske razočarani u sistem i umorni od ispraznog nacionalizma, lažnog patriotizma, praznih priča i jalovih obećanja političara. Odlaze, zbog korupcije koju svi vide osim policije, tužilaca i sudija. Odlaze, zbog nepotizma i partijskog zapošljavanja koje se više i ne krije. Odlaze, jer žele da rade i žive od svog rada. Odlaze jer su umorni od nepravde i čekanja. Odlaze, jer ne žele da u 21. vijeku žive po pravilima iz 90- ih godina prošlog vijeka.

Svi odoše, samo vi nikako da odete.

 

Komentari
Twitter
Anketa

U proteklih godinu dana koliko ste puta odgledali neku pozorišnu predstavu?

Rezultati ankete
Blog