Reagujiću na optužbe da je došao u sukob interesa jer je, navodno, bez konkursa zaposlio suprugu u Fondu za zaštitu životne sredine i energetske efikasnosti Srpske, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Milenko Savanović juče je poručio da u ovom slučaju nije bilo ničega nezakonitog.

Objašnjavajući da “ne vidi ništa suprotno zakonskoj regulativi”, Savanović je poručio da je njegova supruga, pred penziju, “žrtvovala svoj neodređeni status, koji je imala u Opštinskom sudu u Mrkonjić Gradu za zapošljavanje na određeno vrijeme”.

"S obzirom na posao koji ja radim i na putovanje na relaciji Banjaluka-Mrkonjić Grad, dogovorili smo se radi uvezivanja porodice i radi rješavanja same situacije u kojoj sam ja, da ona žrtvuje taj neodređeni status i da dođe na određeno u Fond za zaštitu životne sredine u Banjaluci", poručio je Savanović, uz blaćenje narodnog poslanika koji mu je “spakovao” prijavu.

I zaista, možda u slučaju “žrtvovanja” Savanovićeve supruge u pravnom smislu ne postoji ništa sporno. To neka utvrde oni koji za taj posao primaju platu. Ovdje se svakom iole pametnom čovjeku nameće pitanje morala.

Prije samo nekoliko dana, upravo je ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS istakao da je ubijeđen kako će doći vrijeme kada će ljudi imati veću želju da rade u privatnom, a ne u javnom sektoru, a da će “posao u fabrici biti traženiji od posla u Vladi”.

Nakon ovakvih prognoza, malo je kome jasno zašto Savanovićeva supruga nije počela da radi u nekoj od malobrojnih banjalučkih fabrika? Tako bi, ako je vjerovati ministru, imala svijetlu budućnost, a možda bi i dobila posao na neodređeno vrijeme, pa bi i žrtvovanje bilo manje. Vjerovatno bi joj i plata bila manja, ali bi porodica iz “dalekog” Mrkonjić Grada napokon bila povezana i srećna.