Denis Čarkadžić

Moguće trase nemogućeg autoputa Beograd-Sarajevo

Jedna od tema koja ovih dana plijeni pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini je pokretanje inicijative o izgradnji autoputa Beograd –Sarajevo. Ideja je nije nova, ali je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prošloga mjeseca pokušao maksimalno konkretizovati, dovodeći tako vladajuću političku garnituru u našoj zemlji pred svršen čin. Ostalo je istorija. Svjedočimo “pregovorima” o mogućim trasama nemogućeg autoputa.

Da bi razumjeli zašto je taj autoput u ovom momentu, sa ovakvim ljudima i pod ovakvim okolnostima nemoguć, potrebno je odgovoriti na dva jednostavna pitanja. Prvo, zašto se uopšte putevi grade, to jest koja je njihova osnovna svrha. I drugo, na koji način vladaju političke elite u Bosni i Hercegovini-iste one koje bi trebale da pokrenu gradnju ove saobraćajnice.

Svaka definicija bilo kakvog puta, ceste, magistrale ili autoputa, neizostavno u sebi sadrži riječ povezivanje. Povezivanje teritorija, gradova, industrijskih i drugih centara… Jednom rječju -povezivanje ljudi.

Sa druge strane, definicija načina ili filozofije vladavine u Bosni i Hercegovini u proteklih dvije decenije može sadržati sve i svašta, ali nikako riječ povezivanje. Pogotovo ne povezivanje ljudi.

S tim u vezi, kada je u pitanju dionica zamišljenog autoputa koja bi trebala ići kroz Bosnu i Hercegovinu, zajedniči sadržalac trasa koje se pominju kao opcije je upravo povezivanje-ali ne bilo kakvo, već povezivanje građana dvaju entiteta. Tako bi se lakše i brže kretalo, sklapala poznanstva, više viđalo, više i češće razmijenjivala iskustva, više razgovaralo i dogovaralo, razvijalo poslovne i svake druge veze. Više bi tako običan čovjek znao o onom drugom i “drugačijem” običnom čovjeku sa “one strane”, o njegovim životnim brigama, strahovima, prevarama i zabludama. A znati više o onom drugom znači znati više i o sebi, znači manje se plašiti, manje biti podložan manipulaciji. Znati i vidjeti više, na kraju, znači i više misliti svojom glavom. A početi misliti svojom glavom znači početi promjene-prije svega sebe a onda i svega oko sebe. A vlast ko vlast, ne voli promjene. Pogotovu ne ovakva vlast.

Jer jako je puno ona uložila sve ove godine da torove drži odvojenim na sve načine-ekonomski, politički, istorijski,kulturološki, medijski…. Ista matrica primjenjena je i na saobraćajne veze te se i ovo malo što se gradi gradi isključivo unutar svojih interesnih zona. Povezuje se Banjaluka sa Bijeljinom, Dobojem i Prijedorom, Sarajevo sa Zenicom i Tuzlom, Mostar sa zapadnom Hercegovinom, dok konkretnih radova na spajanju kvalitetnim saobraćajnicama Bihaća i Banjaluke, Banjaluke i Tuzle, Sarajeva i Banjaluke, Mostara i Bihaća itd., nema ni u najavama. Autoput Beograd-Sarajevo čak i u samoj ideji remeti i nagriza tu matricu. Autoput Beograd- Sarajevo traži dogovor, traži interakciju, traži integraciju, traži dobronamjernost ka građaninu, traži sve čega dvije decenije nema.
Ali džaba. Građani i pored svega sjede, prate “pregovore”, i po kućama, kafanama i društvenim mrežama sa žarom raspravljaju o tome koja dionica treba da dobije prednost, očekujući i dalje, iz samo njima znanih razloga, da ih spoje oni koji žive od njihovog razdvajanja.

 

#FrontalBlogChallenge

 

 Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.

Komentari
Twitter
Anketa

Ko je po vama najbolji igrač FK Crvena zvezda od njenog osnivanja?

Rezultati ankete
Blog